Povratnici iz Kanade Božana i Josip Valinčić u Gospiću, na obali rijeke Like, kupili su imanje, na kojem su ubrzo otvorili restoran Javor. – Iako su mi svi govorili da ne idem u ugostiteljstvo, uporno sam htjela otvoriti restoran – kaže Božana, koja je rođena u Kanadi. Ekonomski fakultet završila je u Zagrebu devedesetih, kada se prvi put vratila u Hrvatsku. Potom je neko vrijeme bila u Kanadi sa suprugom Josipom, ali su se odlučili za trajan povratak u Hrvatsku.
– Krenuli smo prije više od godinu dana i radimo u svom restoranu, unapređujemo ga, zapošljavamo naše ljude i možda smo barem malo pridonijeli zaustavljanu iseljavanja i odlaska naših ljudi iz Like i Hrvatske. Mislim da smo stvorili dobre temelje da budemo dobar kolektiv, da imamo prije svega dobru hranu, ličku hranu, naravno malo s okusom Kanade – kaže Božana i dodaje:
– Dio toga što sam stekla u Kanadi, poput iskustva, radnih navika i upornosti, želim prenijeti ovdje na mlade ljude i dati im nadu, ljubav i pružiti ruku. Naravno, i našim gostima jer oni su na prvom mjestu. Njihov komentar, objava ili recenzija o našem Javoru najvažnija mi je i naravno putokaz kojim smjerom da idemo kako bismo bili odlični i posebni, ali i održivi. Da i ja u pedesetim godinama vidim perspektivu, a zajedno s nama i ovdašnji ljudi koji rade kod nas ili za nas. Evo, namirnice nabavljamo tu iz susjednih vrtova i OPG-ova, pivo je ličko, naravno i krumpir. Želim da svatko nešto zaradi, a ne sami mi. Božana vuče hrvatske korijene iz četvrte generacije Hrvata koji su raseljeni po cijelom svijetu, pa tako i u Kanadi.
Božana nastavlja sa svojom životnom pričom.
– Kako sam došla u Gospić? Ne, moji nisu podrijetlom odavde, za Gospić me vežu prijateljice Nina i Maja još iz fakultetskog doba, a i supruga Josipa upoznala sam u Lici. Dolazila sam puno ovdje, pa smo suprug i ja razmišljali o tome da se jednog dana vratimo iz Kanade i da se skrasimo ovdje u divnoj Lici. I da nešto ostavimo, neki trag, i motiviramo svoju djecu da se ona vrate poput nas te rade i žive ovdje. Imamo dva sina: Dominika, koji vodi našu firmu u Kanadi, te Josipa, koji se još školuje i bio je ovdje kod nas i u restoranu radio s nama. Kći Dahela završila je školovanje u Kanadi i radi kao doktor specijalist. Možda i nju nagovorimo da dođe i radi ovdje u svojoj struci – govori Božana i spominje razlike između života u inozemstvu i Hrvatskoj.
POVEZANI ČLANCI:
– Mislim da su danas drukčija vremena. Polako iza nas ostaje vrijeme kada su ljudi odlazili van da rade i zarade. I vani je teško, treba puno raditi i sve je također skupo. Neki dan me zvao kuhar iz Njemačke, rado bi se vratio u Liku i pita me ima li posla za njega. Sada tu u Gospiću želimo prije svega postići to da naš restoran postane omiljeno mjesto gdje se voli doći i fino jesti – jer hrana je, ponavljam, najvažnija. No, oči su mi uprte, kao i suprugu, na kanjon Like koji je tik do nas i tu želimo napraviti najljepšu terasu u Lici, imamo puno zelenila i hlada s druge strane, pa ćemo urediti i prostor za djecu, imamo na sreću veliki parking, pa se svi koji dođu autom ili autobusom mogu smjestiti. Nismo ovu lokaciju odabrali bez razloga. U predgrađu smo Gospića, blizu Perušića, kraj glavne državne ceste, a i na dva kilometra je autocesta A1, koja tu kraj nas ulazi u Gospić – nadahnuto, ali i emotivno iznosi svoju životnu priču i poslovne izazove Božana Valinčić.
Dok grickamo pileće ražnjiće, vidimo puno zadovoljnih lica u restoranu, ali i mladih djelatnika poput Matije i Ane koji se brinu o gostima i njihovim željama. Gosti uvijek nešto traže, ali oni su glavni, kažu naši domaćini Božana i Josip.
– Jesu li vam se svidjeli ražnjići od piletine, radimo ih bez brašna i jaja, a recept je mala Javorova tajna – pitaju domaćini, a mi osjetimo finu hrskavost i da, neobični su, ali jako jako dobri. Iako je prvo stigla mesna plata, činilo se bit će i previše, svega tu ima.
Onaj tko naruči mesnu platu, neće požaliti. Za dvije je osobe, a i četiri će biti site. Uvijek, kažu, dodaju malo nečega što se dobro jede u Kanadi, u Torontu, u kojem su živjeli. No gostima samo spomenu, primjerice, umak jer ako čuju za chili, boje se da će jelo biti jako ljuto.
– U Kanadi se dodaci jelima puno više koriste i mi nastojimo to unijeti u naša hrvatska jela. Iskreno, neke umake uopće ne možemo naći ovdje, ne može ih se kupiti, niti ih itko proizvodi. Ali pokušavamo od onog što imamo dobiti željeni okus i dati dodanu vrijednost svojim jelima – kaže Božana. Nude i poznata domaća jela kao što su kupus i meso, gulaš s domaćim njokima, grah s kobasicom.
– Puno je prostora u načinu pripravljanja hrane i tu dajemo sve od sebe s puno ideja i ljubavi. Imamo i ličke palačinke, ali i američke s umakom. Pohanu junetinu, na primjer, dugo kuhamo u vinu i češnjaku, kao i svinjska rebarca, pa se meso odvaja od kostiju, meso uz kosti je inače najfinije i svi se oduševe našim rebarcima. Imamo i teletinu ispod peke, ličku šniclu, pa i ćevape, koje ste kušali kao sastojak mesne plate, i naravno da imamo ličku janjetinu – govori naša domaćica, vlasnica i glavni chef, ali doslovno za sve, Božana Valinčić.
Namirnice inače nabavljaju o okolici, sve što mogu i što imaju susjedi ili OPG-ovi. Kod Meri Rukavine u Perušiću nabavljaju povrće. U restoran Javor može se komotno smjestiti stotinjak gostiju, što nije nevažno za veće grupe koje dolaze autobusom u posjet Lici i Gospiću. Blizina Smiljana i rodne kuće Nikole Tesle, Pećinskog parka Grabovača i Perušića, kao i obližnjeg sela Žitnik u kojem je i rodna kuća Ante Starčevića, restoran Javor čini atraktivnim i privlačnim mjestom koje može biti polazna točka za posjećivanje i obilazak poznatih ličkih lokaliteta kulturne i prirodne baštine.
Idealno za boravak daleko od svakodnevne užurbanosti, buke i stresa. Tiha Lika i neobičan kanjon s riječnim figurama koje vidimo samo u špiljama. Samo nekoliko kilometara od centra Gospića restoran Javor pronašao je u prekrasnoj prirodi svoj mirni kutak za kuhanje, ali i poslovanje u još neotkrivenoj Lici. I more je na pola sata te kada bolje razmislimo, Gospić je kao mali centar svijeta, pa sada bolje razumijemo obitelj Valinčić i zašto su došli u Liku i ovdje otvorili restoran. Žele i drugima otkriti Liku, ličku kuhinju i uživanje u hrani. Kanadski grah i salatu preporučuju u Javoru.
– Kada dođu drugi ili treći put, gosti krenu u istraživanje našeg jelovnika i vjeruju nam pa kušaju i njima malo neobičnija jela – kaže Božana. Kanadska salata i nama je bila slatka, nismo to očekivali, ali odlična je s burgerom ili trganom svinjetinom, pulled pork, koja se kuha šest-sedam sati dok se ne raspadne i tako servira s domaćim slanim krumpirom. Bila je to odlična i pomalo luda kanadsko-lička formula. I mi smo jeli ta rebarca, koja svi jedu prstima, a čuli smo i vidjeli da se i druga jela jedu manje priborom te više rukama. Tako nam je u Javoru svima očito bilo lakše još više uživati u odličnoj hrani. U Javoru nude i veganska jela, kao i ona bez glutena. Toplina, gostoljubivost i ljubav nešto je što smo rijetko gdje osjetili, pogotovo u restoranu, a to je valjda tajna uspjeha Božane i Josipa uz hranu, to je kao ljubav na prvi zalogaj. Svinjska rebarca bila su nešto posebno i moglo bi se reći adut Javora. Oni koji do sada nisu baš ljubili rebarca ovdje će ih zavoljeti. Kako se samo tope u ustima, možda ih još sada osjećamo iako udaljeni dvjesto kilometara od Gospića. Nismo to baš preferirali, ali kako se samo te kosti odvajaju od mesa, to je bilo baš za nas, početnike u jedenju rebaraca. To je svakako nepravedno zapostavljen ili zaboravljen komad mesa. Koji mnogi možda ne vole, dok ne dođu u Gospić i restoran Javor. Ličke palačinke s prezlom i pekmezom lagan su desert koji godi nakon mesnih jela. Ne smijemo na kraju zaboraviti tu mesnu platu, što zvuči uobičajeno, ali je sve samo ne to. Nudi se gostima s razlogom jer osim što će svatko naći nešto za sebe, uživat će u pravoj gurmanskoj gozbi.
