Nakon što je otkriveno da je glasoviti njemački književnik, nobelovac Günter Grass krio dio svoje nečiste prošlosti mnogi se nisu mogli načuditi kako je desetljećima uspio živjeti dvostruki život. Ne samo da je Grass s njom živio nego je ustrajno i uspješno stvarao potpuno oprečan dojam. Na toj opreci nastala je njegova slava.
Kada se ipak doznalo da je poznati pisac i jednako tako poznati ljevičarski intelektualac gotovo cijeli život tajio dio toga života, ni njegov ugled ni slava nisu ozbiljnije narušeni. Jednostavno ga se "prevelo" među mnoštvo znanih i neznanih koji su živjeli ili žive dvostruki život. Grass je među njima postao tek jedan od najpoznatijih. Supruga zadarskoga odvjetnika Marka Marinovića Ingrid Antičević-Marinović nije Günter Grass. Od njemačkog je književnika nekoliko desetljeća mlađa, nitko nije otkrio ni crne mrlje ni bijele pjege u njezinoj biografiji, a ne bavi se ni pisanjem. S njemačkim književnikom SDP-ova sufražetkinja dijeli jedino dio ljevičarskog svjetonazora i neka obilježja homo duplexa.
Grass je desetljećima o dijelu svoga života i sebi šutio kao riba. Zastupnica SDP-a desetljeće je pak o svojim nazorima glagoljala kao papiga. Sve godine koje je provela u politici Ingrid Antičević-Marinović sebe je predstavljala kao samosvjesnu, samosvojnu i modernu političarku. U taj je osobni marketing bila uključena i slika elegantne, emancipirane žene potpuno suprotne tradicionalnoj slici žene kakva postoji u ovdašnjem društvu i u ovdašnjim muškim, ali i u ženskim glavama.
Danas, nakon što smo godinama slušali priče SDP-ove političarke o vlastitoj emancipiranosti i gledali kako probranim modnim detaljima potkrepljuje vlastiti politički marketing o svojoj modernosti, sada, nakon afere Magaš, suočeni smo s osebujnim čudom hrvatske pretvorbe. Iz imidža tzv. slobodne žene Ingrid Antičević-Marinović se na brzaka transformirala u tradicionalnu Dalmatinku! U patetičnom pismu javnosti u povodu javnog skandala njezina muža ta donedavna free woman naše politike piše: "Ja nisam samo pravnica i političarka nego i supruga čovjeka koji je moj životni izbor.
Od toga izbora ne mogu i ne želim odustati. U teškim trenucima kroz koje prolazimo kao obitelj želim svome suprugu biti oslonac, želim čvrsto stati uz njega, prolaziti s njim dobro i zlo. Tako smo rekli na početku, tako će biti do kraja, bez obzira na nedaće koje život donese." Amen! U patetičnom bluesu za javnost donedavna samosvjesna i otresita političarka pretvorila se u tradicionalnu dalmatinsku ženu, psihološki ništa drukčiju od onih s otoka ili iz Zagore. Političarka koja se razmetala svojim liberalističkim svjetonazorom odjednom se skrila u ulogu "uvik virne" supruge! Kao da je bila model za Severininu mazohističku odu tradicionalnoj dalmatinskoj ženi, koja uvijek "viruje" svome muškarcu i, bez obzira na sve njegove nepodopštine, s njime "živi lipo" te guguće kako mu je "virna slipo"! Pišući to pismo, vjerojatno je dobro predmnijevala razumijevanj, pa onda i oprost baštinika takvog shvaćanja braka, u kojem muškarac jedino slovi kao glava obitelji, a žena kao njegova bezuvjetna potpora. Gdje je nestala emancipacija!?
Sve što je Ingrid Antičević-Marinović do sada javno propagirala sada je sumnjivo jer je, čini se, bilo neiskreno. Ako je Julijana Matanović bez ijednog javno znanoga razloga napisala "Zašto sam vam lagala", nešto bi slično zbog niza znanih razloga mogla napisati i prva. Grass je nečisti dio vlastite prošlosti zatrpavao šezdeset godina, a ona ono što je nekoć govorila zatrpala za toliko vremena koliko joj je bilo potrebno da napiše jedno sladunjavo pismo.
