Generacija su “kratkog fitilja”. Osjećajni, istodobno osjetljivi. Naročito usudi li se netko dirnuti u njihove obiteljske ili prijateljske odnose. Nacionalnost i vjeroispovijest za njih su rođenjem dobivene “osobine” koje nisu, ili barem ne bi trebale biti, izgovor za podjele.
Zagovaraju ravnopravnost, svjesni nepostojanja apsolutne slobode, a ljudska prava, objašnjavaju, kršila su se ili se krše upravo zbog spola, rase i seksualne orijentacije.
Generacija tehnologije
Dvadeset učenika zagrebačke Tehničke škole Ruđera Boškovića s kojima smo razgovarali i čije smo zadaće iz hrvatskog jezika pročitali tako ukratko opisuje svoju generaciju rođenu 2002. godine, ali i razmišljanja o temama kojima su izloženi.
Za njih nema dvojbi: “Svaki čovjek ima svoje mjesto u suvremenom svijetu”.
Bez potrebe da impresioniraju sugovornike, govore jednostavno, dijeleći iskreno svoja razmišljanja i stavove. Ljute se na nepravdu i činjenicu da je društvo njihovim odrastanjem, za razliku od društva njihovih roditelja, evoluiralo u mjesto u kojem ljudi govore isključivo o sebi. Ipak, vjeruju da su, kada “jako zapne”, još uvijek, bez obzira na generacijske razlike, spremni pomoći jedni drugima.
– Vi ste generacija koja je neprestano na mobitelima. Razgovarate li uopće? – pitamo.
– Mi smo generacija tehnologije i tehnološkog napretka kakav nije zabilježen ni u jednoj drugoj generaciji. Koristimo se mobilnim aplikacijama za razgovor jer je tako brže i dostupno je – kazat će 15-godišnji Tin.
Širom otvorena vrata
– Sve su to pomagala koja nam omogućuju kontakt s prijateljima kada ne možemo biti zajedno. Naravno da razgovaramo, pa jednostavnije je družiti se stotinu puta – u razgovor će se za Tinom ubaciti njegov vršnjak Ivan. A onda i svi ostali ističući da im tehnologija olakšava život. Uostalom, ona je i njihov budući profesionalni odabir, naročito sada, kažu, kada čitaju da je posao teško pronaći. Tim više. Ona zahtijeva znanje pa zatvara u drugim profesijama širom otvorena vrata za zapošljavanje preko rodbinskih, prijateljskih i drugih veza. O tome srednjoškolci slušaju i čitaju, zato se Tin, napisao je to i u zadaći, zamišlja kao vođa države u kojoj svi ljudi imaju jednaka prava i jednako doprinose.
– Svi bi ljudi bili tretirani na jednak način i svi bi mogli raditi svoj posao. Moja nacija bi bila nacija radnika. Suvremeni svijet treba promjene, promjene u smislu poretka društva. U današnjem svijetu vlada nepravda i nepoštenje i volio bih kada bih to mogao promijeniti. Nepravdu viđamo iz dana u dan, viđamo je na ulici, na televiziji i ostalim javnim mjestima. Današnji svijet treba promjene i ja se nadam da ću ja biti onaj koji će te promjene napraviti – dio je njegova sastavka. U razgovoru Tin kaže da su takve države već postojale, ali ljudima u njima nije bilo omogućeno da imaju slobodno vrijeme, a ni danas zadovoljstvo radnika nije na prvom mjestu.
Razumijemo i roditelje
– Kada bih sada preuzeo Hrvatsku, srušio bi postojeću Vladu i dao jasno do znanja da se nikakve krađe ne toleriraju. Svaka bi se kažnjavala – novčanim i zatvorskim kaznama, naravno ovisno o prekršajima, ali se takve stvari više ne bi ponavljale – kaže Tin. Petnaestogodišnja Lorena zaključuje: “Vodimo se mišljenjem da pojedinac ne može mnogo, ali ako se stvori kritična masa, promjene su moguće”.
– To znači da ste kao generacija spremni, bude li potrebe, na borbu za svoja prava na ulici? – pitamo. – Ljudi su danas vođeni strahom i boje se reći što misle da ne bi snosili posljedice. Kako vrijeme protječe i dolaze nove generacije, tako mi se čini da one brže i jasnije primjećuju što se oko njih događa – kaže Lorena.
‘A ljubav? To je kemikalija u mozgu. Romantika je mrtva’, pogledaju se i dobro nasmiju
– Svi su jaki kod kuće, a kad treba, to ne žele pokazati – reći će 15-godišnji Luka. Iako ni sami nisu svjesni zbog čega, priznaju, generacija je to u kojoj je u trendu slušati “cajke”, ali i zateći se u situacijama u kojima ih vršnjaci dijele po nacionalnoj osnovi pa sve završi na podjeli “Hrvati – Srbi”.
– Ne znam zašto se to događa, ali je tako. Mladi se jednostavno ne trebaju mrziti – reći će Borna.
– Hrvati i Srbi različiti su narodi koji se trebaju poštivati. Sve one koji potenciraju podjele jednostavno treba ignorirati. Od vrijeđanja nema ništa – složit će se srednjoškolci. Kažu da su generacija koja se suočava s velikim očekivanjima roditelja – od njih se traži učenje i da imaju dobre ocjene kako bi naučili da bez truda nema uspjeha.
– Očekivanja su nam teret, ali razumijem roditelje. Žele da imam dobre ocijene, da se upisujem u dobre škole kako bih si osigurao bolju budućnost – kazat će Filip. Svima njima zajednička je jedna želja – uspjeti u životu.
– Biti uspješan svatko želi. To znači osigurati si što bolji život. Bit će mi bitno da radim ono što volim, da uživam u tome. Tako ću biti uspješan – kazat će 17- godišnji Aron Petar.
– A ljubav? Ima li romantike u ovoj generaciji?
– Ljubav je zamršen pojam, kemikalija u mozgu. Romantika je mrtva – ispalit će kao iz topa pa se međusobno dobro nasmijati
