Pravo je čudo da je ovo od 1995. godine prva avionska nesreća u HRZ-u. Na vježbama ovakvog tipa normalni su gubici od dva posto. Naši piloti u posljednjih petnaest godina imali su više od dvije tisuće letova i nijednom nije bilo teže avionske nesreće, kazao je umirovljeni general-bojnik i nekadašnji zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Josip Štimac.
Brzina veća od 800 km/h
Avioni koji su se u nesreći kod Plaškog srušili sigurno su bili ispravni jer se remont MiG-ova 21 obavlja svakih deset godina, a na njima se motori zamjenjuju novima nakon svakih sto sati leta. Ni obučenost pilota ne bi trebala biti uzrok nesreće, jer ako su se piloti u tako kratkom vremenu uspjeli katapultirati, znači da su bili dobro obučeni. Oni su se najvjerojatnije kretali brzinom između 800 i 1100 kilometara na sat, kaže Štimac.
– Ako je avion išao u zrak, onda je sigurno bio ispravan. A piloti koji su bili u njima sigurno su dobro uvježbani, što znači da nisu bili neiskusni. Oni su se katapultirali u djeliću sekunde – dodaje Štimac koji nimalo ne sumnja u obučenost hrvatskih pilota.
A kada je u pitanju istreniranost pilota, treba znati da je za dobru istreniranost u MiG-u 21 pilotu potrebno najmanje 70 sati leta godišnje.
Pitanje je imaju li naši piloti toliko sati letenja. Jer, let MiG-om 21 traje samo 35 minuta, a F-16 leti se čak puna tri sata. Istreniranost pilota vrlo je važna jer piloti, kada su u pravoj trenaži, naslijepo mogu vidjeti sve u svojoj kabini i oko nje.
– Ako niste u dobroj trenaži, dok ste u kabini borite se da u nečemu ne pogriješite. Dok letite, u kratkom vremenu morate napraviti toliko radnji, a to ne možete bez odlične istreniranosti. Iz vlastitog letačkog iskustva mogu vam reći da, kada ste u dobroj trenaži, u kabini činite sve automatski, bez velikog razmišljanja – kaže Josip Štimac.
Hendikepirana avijacija
Padom dvaju aviona kod Plaškog Hrvatsko ratno zrakoplovstvo znatno je hendikepirano, odnosno, od osam aviona MiG-21 koji su bili u letnom stanju, prema riječima ministra obrane Branka Vukelića, sada ih je ostalo šest.
Hrvatski borbeni avioni kupljeni su tijekom Domovinskog rata, u prvoj polovici 1990-ih godina, u Ukrajini, a ni tada nisu bili novi.
Odslužili su svoje tijekom rata, a nakon njega u HRZ se na dulje vrijeme prestalo ulagati. Na MiG-ovima se sve manje letjelo, sve su se više kvarili i propadali sve dok Račanova vlada nije poslala četiri dvosjeda i 8 jednosjeda na remont u Rumunjsku. Kvaliteta tog remonta, s kojega su vraćeni 2003. godine, i danas je predmet rasprava stručnjaka i politike.
Posljednjih godina u javnosti se MiG-ovi rijetko pojavljuju, a Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga bilo je predviđeno da će 2010. godine otići u mirovinu jer će im isteći vijek uporabe. No, nedavno je ta odluka promijenjena, pa je odlučeno da će flota hrvatskih MiG-ova biti zadržana najmanje do 2013. godine. Odluka je u najmanju ruku čudna s obzirom na to da nije najavljeno nikakvo ulaganje u eventualni remont tih aviona, nego je jednostavno odlučeno da će im se vijek trajanja produljiti.
Nakon 2013. godine, ako ne bude novih produljivanja vijeka trajanja, što nije isključeno, trebalo bi se ići u nabavu novih borbenih aviona, što je prilično skupo, ili u ukidanje te komponente, kao što nam iz NATO-a predlažu već niz godina zbog velikih troškova održavanja borbene eskadrile.
Ovo je sve preskupo za zemlju sa ovoli dubokom krizom i nezaposlenosti.