Pitaju me ovih dana dobri ljudi zašto sam u Saboru osobnog prijatelja i malog poduzetnika, trgovca sportskom opremom iz Zagreba, podrijetlom Imoćanina, Luku Zaradića naveo kao metaforu poželjnoga hrvatskog pregovarača s EU? Zato što je pošten, sposoban, iskusan, odgovoran i nepotkupljiv "karijerni" pregovarač! Pregovaranje je smisao i sadržaj njegova života. Takav pregovarač nikada ni za kakve novce, ni u krajnje pijanom stanju, niti pod prijetnjom smrću ne bi potpisao zlokobni sporazum koji je tako nonšalantno "parafirala" vlada Ivice Račana o ustupanju 80,2 posto Savudrijske vale Slovencima. Njemu se ni u snu ne bi moglo dogoditi ni ono što se također "dogodilo" Ivici Račanu: da dogovor sa Slovencima po načelu "ključevi za ključeve" realizira tako da im preda ključeve zarobljenog špijunskog kombija, a da ne dobije "ključeve" naše vojarne na Svetoj Geri.
Želio sam zapravo dovesti u pitanje dosta naivno uvjerenje simpatičnog zastupnika HDZ-a Gordana Jandrokovića kako je "Hrvatska vlada izabrala najkvalitetnije i najsposobnije ljude u pregovarački tim". Vrlo malo znamo o njihovim pregovaračkim životopisima, a još manje o eventualnim slabostima: lijenosti, potkupljivosti, naivnosti, bahatosti, sukobljenosti interesa, podložnosti ucjenama, ovisnosti o alkoholu ili kokainu i sličnom. Hrvatska je u posljednjih 15-tak godina nesposoban pregovarač. Naši su vrlo često bili pregovarači-gubitnici, dodvorice ili potkupljivci. Uglavnom smo loše prošli u diplomatskim pregovorima: o granicama (Savudrijska vala, Klek, Bokokotorski zaljev, okupacije Šarengradske ade i Svete Gere), o sukcesiji (nepovoljne će se posljedice tek vidjeti), Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, gospodarskom pojasu, Ljubljanskoj banci, nuklearki Krško... Da ne spominjem Dayton ili svježe pregovore o ekološko-ribolovnoj zoni, muljanja s dionicama Liburnije, davanja "svetačkog" statusa strancima koji su u Hrvatskoj kao vojni eksperti i humanitarci. Slabo smo i gospodarski pregovarali: rasprodali smo budzašto banke koje smo prethodno sanirali s gotovo tri milijarde eura, u bescjenje smo prodali Treći program HTV-a, rasprodali smo HTP, a samo je pitanje mjeseci kad će na red doći Croatia osiguranje, ostatak Ine, HTP ili HŽ.
Pregovori s EU traže zato krajnje otvorenu raspravu o pregovaračima. Javnost ima pravo znati tko su doista ti ljudi: kakvi su pregovarački uspjesi i neuspjesi iza njih; kakvi ih motivi pokreću; što znaju i što trebaju i mogu naučiti, a što ne znaju i ne mogu; jesu li u sukobu interesa; jesu li naivni ili lukavi, odlučni ili podanički ponizni. Pregovarački talenti, iskustva, znanje i vještine vrlo su specifični i u pravilu ne moraju imati veze sa znanjem i obrazovanjem. Znam mnoštvo akademski obrazovanih ljudi kojima nikada ne bih povjerio da u moje ime pregovaraju o kupnji polovnog bicikla, nekmoli auta ili stana. U nas nema nijednog udžbenika o diplomatskim, stručnim i državničkim pregovorima. Znanstvenika koji nešto znaju o pregovaranju također je malo. Nema studija, programa, čak ni radionice o pregovaranju. Vlada nema niti informacijsku bazu o pregovaračkim potencijalima naših stručnjaka. Kad se svemu tome doda i skandalozna činjenica da je glavni "nadzornik" procesa osmišljavanja i pregovaranja baš Ivica Račan - Savudrijac, razloga za oprez, pa i strah, imamo i previše. Izlaz je u pokretanju pregovaračkih radionica i tečajeva, ali i u saborskom saslušavanju svih sadašnjih i budućih pregovarača.
