“Pa vi niste normalni! Još ste iz Hrvatske, a idete na divlji sjever. Ne mogu vam garantirati sigurnost. Čim zakoračite s ovog punkta, sami odgovarate za svoj život”, rekao nam je kosovski policajac koji patrolira na mostu Iber, koji Mitrovicu dijeli na sjeverni i južni dio, nakon što nas je zaustavio i pitao tko smo i kamo idemo. “Zar vi ne znate što se događa s druge strane mosta? Tamo nema policije, nema vojske, vladaju lokalni šerifi, huligani, mitingaši i batinaši, a ako padnete njima u ruke, požalit ćete što ste se rodili. Ne mogu vas nagovoriti da se vratite, ali moj vam je savjet da ne idete tamo”, savjetovao nam je zabrinuti policajac. Kad je vidio da nemamo namjeru odustati, policajac nam je poželio sreću...
Barikade na mostu
Unatoč temperaturi od minus 20, nama je bilo toplo jer su nam riječi policajca na mostu odzvanjale u ušima. A kad smo došli do sredine mosta i vidjeli barikade koje su kao podsjetnik ostale još od vremena posljednje blokade koju su postavili Srbi, nije nam bilo svejedno. Čim smo zakoračili u sjeverni dio i snimili prvu fotografiju, iz obližnjeg kioska izašao je krupni muškarac s crnom kapom i kokardom i upitao me: “Tko ste vi i zašto slikate?” Nakon mog odgovora zatražio je naše dokumente. Upitao sam ga: “Tko ste vi da me legitimirate?”
“Ja sam pripadnik srpske civilne zaštite i čuvam svoju otadžbinu! Imate li vi vizu za Srbiju, jer ovo je srpska zemlja? Da biste slikali, treba vam dozvola iz Srbije. Kao da nam nije dovoljno ovih Šiptara, sada eto i vas ustaša. Stvarno ste drski. I bezobrazni. Ovdje je Srbija, nije šiptarska država. Možete vi raditi reportažu s južnog dijela, ionako su Šiptari vaši prijatelji, a ovdje, Boga mi, niste dobrodošli”, povišenim tonom i uz psovke naredio je da smjesta napustimo sjeverni dio Mitrovice ako ne želimo nevolje.
Moj dugogodišnji prijatelj Milan, kojega sam upoznao još za vrijeme studija u Zagrebu, a koji živi u sjevernom dijelu Mitrovice, bio mi je neka vrsta vodiča. Kad je vidio kako se stvari odvijaju, odmaknuo se poučen iskustvom te mi dao znak da i ja tako učinim. Kako sam vidio da žurnim koracima ide naprijed, nisam potrčao jer shvatio sam da on ima neki drugi plan. Uskoro mi Milan više nije bio na vidiku. No zazvonio mi je mobitel. “Ne brini se, ne vrijedi ulaziti s njima u sukob, oni su ovdje ‘vlast’. Znam ja kako i kuda ćemo prijeći. Idemo na istočni most”, mirnim glasom, očito već navikao na ovakve situacije, kazao je Milan. Ušao sam u njegov automobil koji je bio bez registarske oznake, kao i većina ostalih automobila ovdje.
“Ja sam Srbin, ali stid me što ova banda ovdje radi. Dobro ste vi još prošli. Ubiti čovjeka za njih nije ništa. Evo, nedavno su ubili albanskog taksista. Čovječe, raskomadali su ga, i nikome ništa. Gle, te ubojice šeću ulicama svaki dan i još se hvale kako su ubili Šiptara”, govori Milan dok nas vozi kroz rubne dijelove sjevernog dijela Mitrovice, ne želeći s nama u automobilu ulaziti u centar grada da ne stradamo.
Izbjegavamo centar
“Ovdje nema policije, nema sudova, svatko može raditi što želi. Ljudi su u velikom strahu. Kad padne mrak, rijetki su na ulicama. Većina Srba ne želi se integrirati jer im se ovako više isplati. Imaju dvije plaće, iz Srbije i s Kosova, ne plaćaju ni struju, ni vodu, ni komunalije, plaćaju samo telefone i internet koji dobivaju preko Srbije. Za nas Srbe mnogo je bolje da se integriramo u Kosovo, ali to je iluzija jer, uvjeren sam, taj će dio Kosova biti pripojen Srbiji. To žele svi političari u Srbiji bez obzira na ideologiju. I dok to ne ostvare, ovdje neće biti mira”, uvjeren je Milan. “Srbija je tu sagradila crkvu sv. Dimitrija i uložila u nju 15 milijuna eura. Odluka o gradnji te crkve donesena je konsenzusom u srpskom parlamentu. Bez obzira na pregovore kosovske i srpske vlade, blokada će biti i dalje”, objašnjavao je Milan. Uto mu je zazvonio mobitel. Njegov razgovor na telefonu bio je kratak: “Jesi li siguran? OK. Idemo natrag.”
Potom se okrenuo meni: “Žao mi je što moram prekinuti obilazak, upravo mi je prijatelj javio kako se spremaju nove barikade”, ispričao se i odveo me do mosta kojim sam se vratio na sigurno.
>> Srbija sjever Kosova želi riješiti po uzoru na Republiku Srpsku
A kak se preziva taj Milan, mogao si nazvati i Đoka ili Pera i na Sjeveru Kosova se nalaze postrojbe kfora, eulexa i kosovske policije u kojima rade pretežno Srbi tako da je ovo još jedan od albanskih pamfleta koji se zahvaljujući hrvatskom uredništvu protežira u ovim novinama. Jedino što je istinito je da Srbi stvarno ali ne svi primaju po dvije plaće a ostalo je već viđena propagandna podmjetačina jšo od 80tih godina !