Kada je posebno Europska unija prošlog listopada ostala šokirane objavom da je najtajnija američka agencija NSA prisluškivala sve, čak i njemačku kancelarku Angelu Merkel, standardi za borbu protiv prisluškivanja postali su viši. Tada je hrvatski premijer Zoran Milanović izjavio da osobno nije zabrinut zbog mogućeg prisluškivanja. Upitan je li i naša nacionalna sigurnost kompromitirana, Milanović je izjavio: “Bio bih šarlatan kad bih vam rekao da za to imamo tehnička sredstva.” U međuvremenu, premijer je nešto naučio jer naša SOA, naravno, može utvrditi je li prisluškivan ili je došao naputak iz EU i NATO-a o višoj razini sigurnosti – kako god, Milanović je dobio protuprislušna stakla na prozorima Banskih dvora.
Najsigurnija zgrada SOA-e
– Gospodar informacija je gospodar situacije. Zato pozdravljam svaku intervenciju koja pojačava razinu sigurnosti – komentar je Mate Laušića, stručnjaka za sigurnost. Navodi da je dobar potez zaštita dvorane u kojoj se održavaju sjednice Vlade te ureda premijera, dakle prozora koji gledaju na Markov trg. Laušić kaže da privatne tvrtke ulažu više u zaštitu podataka nego što to čini Vlada. Moćne tvrtke imaju tzv. gluhe sobe u kojima se održavaju važni sastanci i one su potpuno “neprobojne”.
– Tehnologija prisluškivanja putem vibracije stakala stara je 30 godina – kaže i dodaje da se protiv nje borilo ugradnjom debelih stakala koja su manje vibrirala, a da se sada u stakla ugrađuju materijali koji izazivaju šumove, odnosno ometaju dekodiranje glasovnih poruka koje se prenose preko vibracije stakala. Jedan od bivših čelnika naše obavještajne zajednice smatra da valja zaštititi sve osjetljive institucije u RH.
– Ne možete ostakliti posebnim staklima cijeli MORH, MUP i važna mjesta u administraciji, ali posebno osjetljive sobe gdje su tajni dokumenti ili mjesto za važne sastanke, to da. Prioritet je, pak, da naš premijer, predsjednik i svi obavještajno važni službenici provode prepisku mailovima uz program za kriptiranje. – A nisam siguran da to čine – kaže bivši agent. Dodaje kako je i u pogledu prisluškivanja jedina apsolutno sigurna zgrada – ona novog sjedišta SOA-e u Zagrebu. No, najlakše se prisluškuje putem komercijalnih telekomunikacijskih kanala, tvrdi.
Na pitanje zašto se Vlada baš sad odlučila staviti protuprislušna stakla (dosad su bila samo protubalistička), glasnogovornik Vlade Nikola Jelić kaže kako je pravilo da se javno ne komentiraju informacije koje se odnose na štićene osobe i oblike zaštite.
Opasnost od “tempesta”
– Ajde, konačno! – prva je, pak, pomisao vojnog analitičara Igora Tabaka kad je čuo novost.
– Zbog konfiguracije samog prostora u kojem je smještena zgrada Vlade prisluškivanje je teže izvesti, no nije nemoguće – kaže Tabak i navodi kako je uvijek moguće da se u Vladu unese prislušni uređaj ili da se iznese signal. Kroz prozorsko staklo, nastavlja, može proći infracrveni signal ili laserska zraka koja se onda izvana uhvati i dešifrira. Upozorava i na opasnost od “tempesta”, špijuniranja računala. Preko elektromagnetskih valova koji zrače iz ekrana i tipkovnice može se dešifrirati što korisnik računala gleda na ekranu i što piše po tastaturi. Zbog toga se u svijetu pribjeglo zaštiti informatičke opreme, dok kod nas, kaže, “i dalje vrijedi deviza da je najbolje ono što je na natječaju najjeftinije”. Kaže da je zaštita informacija kod nas na niskoj razini, da je tek mali dio državne uprave uveo neke standarde, i to na poticaj NATO-a i EU. No, ulaganja u sigurnost isplativa su jer ta oprema uopće više nije skupa.
čitači sa usana ne mogu se zaobići-nikakvim staklima -iš-