Društvene mreže nemaju ništa s tim da je slavuj prošao ispod dječih radara. Ni škola. Roditelji, djedovi i bake su tu da odgoj djeteta obogate svojim literarnim i vizualnim "dodacima", odlascima s djetetom na promatranje izgleda, veličine, glasanja i ponašanjaja faune u prirodi (barem u park), zajedničkim slušanjem i gledanjem video spotova na Youtube-u o stvarima koje mislimo da trebaju znati, osjećati, vidjeti i doživjeti (glasanje raznih glazbala, na pr.), jer za to nemaju izravno priliku u svom obiteljskom ili školskom okruženju. U našoj obitelji, na primjer, unuka je bila stara tek godinu dana kada je baka u tekst svoje buduće priče za nju, o proljeću, uvrstila i poveznicu na spot u kojemu se u krupnom planu gleda i sluša slavuja kako pjeva. Ne smije se mimoići, pa ne prepuštamo slučaju..

Jako mi je zgodno da je članak počeo stihom iz pjesme koja se zove "Things have changed" autora koji je 46 godina prije objave te pjesme objavio pjesnu "Times They are changing"... a tema članka je da je baš glupo da su se vremena promijenila. Svaka čast za tu poeziju u novinama. ;) A što se tiče crkava u Londonu, kako bi tek bile lijepe i inspirativne da ih reformiranje u 16. stoljeću nije ispraznilo od "idolopoklonstva".