– Plačem zbog brata Nenada danas, ali plakala sam i prije. Godinama sam ga posjećivala, a tada bi mi govorio da mu donesem pištolj da se ubije! – kroza suze je u telefonskom razgovoru rekla sestra Nenada Nikpalja (46) iz Zadra koji je prije šest dana nađen mrtav u svom krevetu u kojem je, prema nalazima obdukcije, ležao možda i dvije godine prije nego što ga je našla policija.
Bez struje i vode
Sve vrijeme uz Nenadovo mrtvo tijelo živjeli su njegova 86-godišnja majka i 49-godišnji brat i tko zna dokad bi bilo tako da susjeda nije vidjela uplakanu staricu. Upitavši je zašto plače, 86-godišnjakinja je kazala da plače za umrlim sinom.
Nakon policijskog očevida i otkrića stravične tajne, majka je smještena u Dom za nemoćne, a drugog su sina smjestili u psihijatrijsku bolnicu. S njima i s ocem koji je preminuo prije dvadesetak godina, do 1975. godine živjela je i sestra, koja je otišla jer više, kako nam je rekla, nije mogla živjeti u neljudskim uvjetima. U kući su samo dvije sobe, nema struje, vode, kanalizacije, kuhinje...
– Zemljište na kojem je kuća bilo je nacionalizirano pa smo sagradili samo poljsku kućicu kako je ne bi rušili. Nenad se rodio 1964. kao nedonošče, paraliziran u nogama. Nikad nije išao ni u vrtić ni u školu. Ja sam otišla sa 15 godina, a kada sam vidjela da mi je drugi brat psihički obolio i da se ne želi liječiti, pokušavala sam pomoći barem majci i Nenadu. No, kada sam prije desetak godina došla u Centar za socijalnu skrb upozoriti ih na uvjete u kojima žive i tražiti skrb nad majkom i Nenadom, tamošnja djelatnica me je pitala ima li mi majka mirovinu i brat pomoć. Kada sam rekla da majka ima mirovinu, pitali su me što će im onda skrb te me gotovo optužili da ja želim skrb zbog majčine mirovine – ispričala je sestra pokojnog Nenada.
Slala novac
Dodala je kako je obitelji godinama slala pomoć u novcu, sve dok nije izgubila posao. Potom su joj se teško razboljeli i sin i suprug pa zbog toga u posljednje tri godine obitelj, kako tvrdi, više nije posjećivala.
– Majku i Nenada dovela sam k sebi prije četiri godine. Plakali su da žele svojoj kući. Nakon nekog vremena su i otišli. Kada sam prije tri godine posljednji put bila kod njih, stariji brat ni meni nije dao da uđem u kuću, nego sam Nenadu uspjela samo mahnuti kroz prozor. Nije ih stariji brat tukao, ali majka mi je rekla da ne zovem policiju jer da će onda njih maltretirati. No, obavijestila sam o svemu Centar koji nije napravio ništa da im se pomogne – kaže sestra Nenada Nikpalja.
Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Danijela Jadrijev tvrdi da nema informacije da je Nikpaljeva sestra ikada tražila pomoć Centra te da joj nije jasno zašto, ako je imala pritužbe na zadarski centar, nije tražila pomoć drugog centra.
– Ne bježimo od svoje odgovornosti jer smo trebali zvati policiju kada nam nije dopušten ulazak u kuću. Zbog toga je i određen inspekcijski nadzor. Spremni smo prihvatiti svoju odgovornost – rekla je D. Jadrijev.
Pa o čemu pricate,ova biser od države bi im uzela i to šta imaju.Vidite da se kod nas nemože zaradit već se samo dizu krediti.