Na Gospinu polju, kilometar i pol iznad mjesta Bili Brig, u župi Vrbova, nalazi se višestoljetno Marijino proštenište. Povijesni zapisi spominju ga još u 13. stoljeću. Stare crkve više nema, ali na njenom mjestu dvije su kapelice, a u onoj starijoj nalazi se jedinstveni drveni Marijin kip star 254 godine. To je jedini kip Marije u Slavoniji koji se mora oblačiti, odnosno koji nije napravljen s odjećom. Zbog toga Gospa ima i svoju "šnajdericu". Ime joj je Marija Maček. Ona već četrdeset godina ima posebnu čast da kroji i šiva odjeću za Mariju i malog Isusa kojeg drži u lijevoj ruci.
− U selu sam izučila krojački zanat kod jedne krojačice jer mi otac nije dao da idem dalje u školu. Već tada je žena iz sela koja se brinula za odijevanje Gospina kipa dolazila s njezinom haljinom da nešto prošijem, a prije 41 godine sašila sam joj prvu haljinu. Nova haljina šije se gotovo svake godine, odnosno kad netko daruje tkaninu i to pred Malu Gospu kada je ovdje kirvaj. Haljina se uvijek šije od bijele svile, a plašt je plave boje. Za Gospu, čiji je kip visine 130 centimetara, i Isusa treba 3 metra dvostruke širine. Za plašt još treba 3 metra Uvijek pazim da ne bude neki kič – objasnila je 59-godišnja Marija koja je sada u mirovini.
Prije trideset i dvije godina Marija je bila trudna sa sinom, imala je puno posla jer za Malu Gospu i kirvaj u selu treba peći kolače, sve pospremiti. Odlučila je da te godine neće Gospi šiti novu haljinu. – Noću me glava strašno zaboljela. Nisam znala što ću sa sobom. Suprug je zvao hitnu, a oni su mu rekli da mi ništa ne mogu dati jer sam trudna. Tada sam zavapila za pomoć Majci Božjoj i obećala joj ako me glava prestane boljeti da ću joj odmah ujutro početi šiti haljinu. Glava me odmah prestala boljeti i više me nikad nije zaboljela. Tada sam si rekla da ću joj dok me god oči i zdravlje budu služili šiti haljine. Ja ih i perem, a četiri puta godišnje Gospu presvlačimo.Tada mi pomažu i druge žene u selu da to obavim – objasnila je Marija koja je i svoje troje djece zavjetovala Gospi.
Kako je prije rata radila u tekstilnoj tvrtki Zlata, neke bi šivačke zahvate morala obaviti na poslu, ali nitko je zbog toga nikada nije tužio šefovima. – Velika sam štovateljica Gospe koja mi je do sada udijelila velike milosti. U životu imam jako puno primjera za koje mogu posvjedočiti da mi je Gospa pomogla. Vjerujem da je uvijek sa mnom. Svake nedjelje idem na Gospino polje. Dok dođem do tamo izmolim jednu krunicu, na povratku još jednu, a posebno uživam u miru i spokoju dok pred Gospom molim – ističe Marija koja je već spremna za šivanje novih Gospinih haljina.
