Nakon nedavne TV emisije "Brisani prostor" bio sam razočaran i iznenađen razmišljanjem čelnih ljudi HZZO-a. Ako i druge europske države budu čekale da ih 50 posto stavi glivec na listu lijekova, onda ga nikada nećemo dobiti na recept bez plaćanja ili eventualno uz participaciju.
Ako se traži djelotvornost lijeka, onda je dokazati najbolje možemo mi, oboljeli od gista. Jer, unatoč kirurškom zahvatu, bez upotrebe tog lijeka većina nas danas ne bi bila među živima. Za nas je on dar Božji ili čudo od lijeka, kako ga neki stručnjaci nazivaju.
Budimo dosljedni pa potražimo učinkovitost, primjerice, kod oboljelih od side, oboljelih na dijalizi pa čak i kod narkomana. Mi smo pravi bolesnici jer na pojavu i tijek bolesti nismo mogli djelovati, za razliku od oboljelih od side i narkomana, koji su se sami doveli u bolesno stanje, a daljim postupcima postali su ovisnici ili širitelji bolesti. No, oni se liječe na teret HZZO-a, iako su neizlječivi ili se nakon dugotrajnog odvikavanja oslobode ovisnosti, no mnogi se poroku i vrate.
Bubrežni bolesnici bez dijalize osuđeni su na smrt, dakle neizlječivi, kao i mi bez gliveca. Međutim, za njh i Vlada i HZZO imaju novca. Vlada za narkomane izdvaja milijune kuna. Unatoč tim mjerama, svake se godine javlja na desetke tisuća novih ovisnika. I sve pod izlikom da ovisnici ne idu u kriminal.
Mjesečna doza gliveca nas, oboljele od gista, košta 21.630 kuna. I nitko se ne pita možemo li mi krenuti u kriminal.
Ipak, oboljeli od gista s velikom vjerom i nadom očekuju stavljanje tog lijeka na listu kako bismo ga mogli besplatno dobiti uz predočenje dokumentacije o bolesti i njegovoj učinkovitosti. Ako smo pred zakonom svi jednaki, ako smo socijalna država, onda su i naša očekivanja velika.
U suprotnome ste vi, gospodo iz HZZO-a, Ministarstva zdravstva, a i vi gospodo doktori, odgovorni za našu smrt jer ste nas svojom neučinkovitosti osudili na nju.
Vinko Rukavina, Zagreb
