Iscrpno i s puno činjenica s mjesta na kojem se odvijao požar u Splitu Tomislav Mamić je kao svjedok ovog događaja kroz svoje iskustvo iznio tijek događaja na samom požarištu.
Napisao je ovu objavu, koju u cijelosti možete pročitati ovdje, kako sam kaže, kao doprinos utvrđivanju bitnih činjenica o požaru u Splitu, utvrđivanju odgovornosti za nastalu štetu, ali i prikaz težine situacije s kojom su se nespremni suočili građani Splita.
Njegova kuća nalazi se na sjeveroistočnom dijelu splitskog naselja Dračevac koje je bilo na izravnoj liniji požara. Do njegovog
dvorišta požar je došao oko 19.35 sati, a Tomislav je iz centra grada do svoje kuće okolnim "kozjim putevima" stigao oko 19.49 sati.
- Do tog trenutka se okupilo dosta susjeda, ali i slučajnih prolaznika, koji su se zaustavljali, izlazili iz vozila i priskakali u pomoć. Dio njih je bio i iz Torcide, koji su se tu slučajno našli na putu prema Kučinama, ali kako su vidjeli da je vatra došla do kuća i da je gasi samo moja obitelj, odmah su priskočili. Brzina kojom su se okupili ljudi sa svih strana i pomagali je bila nevjerojatna. I sad mi se stegne oko srca od ponosa i zahvalnosti - napisao je Tomislav. Opisao je i kako su se čule detonacije s benzinske postaje.
- Netko je povikao da se zapalila benzinska postaja i da bježimo ili ćemo svi poginuti. Tu smo nekoliko puta svi trčali naprijed — natrag dok vjetar nije jače zapuhao i otkrio nekoliko ljudi na drugom kraju ceste — odmah kraj benzinske pumpe. Tad smo shvatili da nam nema natrag, da treba pomoći, i svi smo brzo privukli vatrogasna crijeva i počeli gasiti skladište. Srećom, benzinska postaja je bila obranjena, i to od strane desetak momaka koji su “samo došli gledat”. Detonacije koje su se čule su potjecale od autobusnih guma i rezervoara goriva u skladištu, a ne od postaje - piše Tomislav.
Vatrogasci su došli oko 20.15 sati, a sat vremena kasnije Tomislav i ljudi koji su mu pomagali gasiti, shvatili su da se vatra proširila i iza Dračevca i svi su se zaputili u naselje Kile gasiti požar.
- Jedna stvar nam je svima bila zajednička, a to je da su praktički sami građani spriječili veću štetu, dok su se službe pojavile u trenucima kad je najgore već bilo prošlo. Moje pitanje je: ako ovo nije bila stihija, što jest? I ako je sustav trebao ovako reagirati, je li nam sustav uopće potreban? - pita se Tomislav. Njegovo iskustvo te snimke i fotografije po njegovom sudu govore da je sustav u ovom slučaju zakazao i navodi osam činjenica koje idu u prilog tome, a to su nekontrolirano širenje požara, nikakvo obavještenje građanima , kasno vrijeme dolaska vatrogasaca, neodređene lokacije upućivanja vatrogasaca, nedostupnost opreme za gašenje, zakrčenost cesta u hitnim situacijama, loše uvođenje dragovoljaca u teren i širenje dezinformacija.
Tomislav tekst zaključuje ovim rečenicama: Ono što očekujem je otvaranje istrage koja će utvrditi sve kritične točke u kojima je sustav zakazao, utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su obnašali odgovorne funkcije te utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su lošim upravljanjem doveli cijeli sustav u ovako loše stanje.
Isto sam čuo i od kolege koji živi na Kili. Zgrade oko POS-ovih stanova su u obranili sami stanari i momci iz Torcide nadljudskim naporima i pod koordinacijom ratnih veterana koji tamo žive. Treba zahvaliti dragom Bogu što nije bilo mrtvih!