Dok se koprivnička vlast i oporba prepucavaju o marginalnim stvarima poput toga kako bi trebao izgledati spomenik braniteljima te hoće li političke stranke manje ili više parazitirati gradski proračun, ono bitno leži u zapećku. Ne bave se ključnom stvari, definiranjem razvojne strategije “podravske metropole”.
Resursi
Umjesto da naprave analizu sadašnjeg stanja, postaveciljeve i odrede mehanizme za ostvarenje, političke elite glavinjaju i grad vode na temelju trenutačnih prilika i neprilika, vodeći se nagonom za samoodržanjem, željom da vlastodržačke beneficije potraju što dulje.
Zato je moguće da gradska uprava potpuno nespremna dočeka promjene koje donosi regionalizacija države, da poduzetničke zone zjape poluprazne, da se ad hoc ulažu milijuni u preuzimanje rukometnog prvoligaša i da se istodobno financira nogometni. Zato je moguće da resursi koji bi se (možda, ako se tako odredi u strategiji) mogli iskoristiti leže po strani, poput Dolinarove zbirke, Malančeca, Vuk-Pavlovićeve rodne kuće, Muzeja prehrane itd.
U povijesni trenutak pridruživanja Hrvatske Uniji, koji nosi velike mogućnosti povlačenja novca, Koprivnica je ušla bez strategije, bez određenih prioriteta. Je li ona grad bicikala ili nogometa, zdrave hrane ili vegete, rukometa ili studenata novinarstva?
Nešto se, doduše, petlja s projektima poput javnog prijevoza biciklima ili elektromobilima za javnu upravu, ali to su, prvo, simpatične marginalije, i drugo, njih su pokrenuli sposobni pojedinci, a ne sustav.
Potkraj prošle godine dogradonačelnik Mišel Jakšić, doduše, najavio je da gradska uprava kreće u izradu strategije i da bi ona trebala biti gotova do konca ove godine. Najavio je i da će doći do angažmana širokog kruga stručnjaka, pa i konzultantske kuće, ali u tome se nije daleko odmaklo.
(Ne)sposobnost
- U tijeku je definiranje glavnih područja kao i daljnih smjerova razvoja grada, metodologije izrade razvojne strategije koja će obuhvaćati i smjernice agende Europa 2020, Strategiju pametnih specijalizacija RH, čim ona bude donešena, kao i ciljeve i prioritete razvoja do 2020. godine - odgovorila je gradonačelnica Vesna Želježnjak na upit o poduzetim koracima na izradi strategije.
Nepostojanje takvog stožernog dokumenta svjedoči o stihijskom upravljanju, a nepostojanje jasnih ciljeva, mjera provedbe i, naravno, odgovornosti za provedbu gradsku upravu stavlja u lagodnu poziciju u kojoj može “muljati” kad se potegne pitanje njezine sposobnosti ili nesposobnosti.
Mislim da je gosp. Šlabek dobro opisao sadašnjost i ne tako daleku prošlost. Koprivnica se počela razvijati s industrijalizacijom. Na žalost, dok se ne riješe gospodraski problemi neće biti niti razvoja. Nekad su pored Podravke postajale i druge tvrtke koje su potpomagale razvoj Koprivnice kao što su Bilokalnik, Renoteks, Rapid, Pomka, Sloga, Izvor itd. Na žalost, one su krivo provođenom privatizacijom zauvijek nestale, a ništa novog i kavlitetnog se nije u gospodrastvu stvorilo, zapravo se stagniralo ili nazadovalo. Čak ni za Podravku ne mogu reći da se razvijala, jer novo izgrađene tvornice su preselile postojeću tehnologiju s Starćevićeve (Marinkoviće) na novu lokaciju.