Ludost je goloruk riskirati život zbog novca. Još i tuđeg! To više što je – kakvog li paradoksa! – možda i Dragutin Golik bio jedan od onih ratnih veterana koji bi na temu prodaje većine banaka strancima, pa i Zagrebačke banke, samo oporo rekao: “Zar smo se za to borili u ratu?!”.
Pa ipak, Dragutin Golik nije se pitao za kojeg bankara stavlja život na kocku, jesu li dovoljno učinili oni koji su pozvaniji od njega da spriječe ovogodišnju drastičnu otimačinu po bankama te bi li i kakve bi osobno mogao imati koristi od svoga herojskog čina. Tipično za heroja: bez pitanja, dvoumljenja i razmišljanja o posljedicama, na zov Dobra jednostavno je krenuo. Kao i devedesetih kad je Domovina zvala.
Hrabrost ili ludost? Ludost je što nije razmišljao. Što fura neki svoj film o poštenju i pravdi u svijetu kojim vlada ego-trip. Što nije mislio da je svako suprotstavljanje pljačkašu suočavanje s paklenom napravom za koju nikad ne znate hoće li i kada eksplodirati. A osobito u trenucima dok razbojnik kao progonjena zvijer bježi s plijenom u zubima. I policija savjetuje: Ne opirite se pljačkašima i dajte im novac!
Pa ipak, da nema takvih ljudi, kakav bi nam svijet bio? Konačno, kakva bi nam Hrvatska bila da devedesetih nije bilo svih onih gotovo golorukih, spremnih i život dati za domovinu. Tada su bili bodreni da je to hrabrost, a danas su mnogi nažalost i sami svjesni da je to bila ludost.
I na tom primjeru očito je da za ocjenu o hrabrosti ili ludosti nekoga čina presudnu ulogu imaju oni za koje je taj čin ponajviše i poduzet. Dakle, i u ovom slučaju, čekajmo odgovor je li to bila hrabrost ili ludost.
