HDZ nije lopovska stranka, niti je to sud ikada rekao, a kamoli presudio! Zazivanje kolektivne odgovornosti HDZ-a dolazi jedino iz usta njegova predsjednika Tomislava Karamarka. Iz samo njemu znanih razloga, Karamarko ne želi priznati (doduše nepravomoćnu) presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je, osom bivšeg šefa HDZ-a Ive Sanadera, za korupciju osuđen i HDZ kao politička stranka. Jasno je kao dan da je HDZ osuđen kao pravna osoba jer je njegov bivši predsjednik Sanader osnovao crni fond iz kojega su se, među ostalim, financirale predizborne kampanje te kupovali mediji. Zbog te korupcijske rabote HDZ je kažnjen sa 5 milijuna kuna, a naloženo je i da vrati 24 milijuna – koliko je utvrđeno da je stranka nelegalno uprihodila. I to je, što se nepravomoćne presude tiče, početak i kraj priče. Karamarkove izjave da je HDZ kažnjen kao kolektiv, da toga nema nigdje na svijetu, da se nigdje nije bacila stigma na cijelo članstvo kao što je to ovdje, potpuni su promašaj.
Gruba je laž da su svi HDZ-ovci proglašeni kriminalcima. Velika većina članova HDZ-a, kao uostalom i drugih političkih stranaka, pošteni su i vrijedni ljudi koji teško žive zajedno sa svim ostalim građanima.
Karamarko možda misli da će interpretacijama odluke da su svi stigmatizirani kao lopovi postići efekt dodatne homogenizacije stranke, a porukama kako ne priznaje presudu i njenim osudama graditi svoj imidž velikog požrtvovnog vođe. No, tumačiti HDZ-ovcima da su kolektivno krivi za Sanaderov lopovluk je isto što i malu djecu plašiti mrakom.
Ako već govorimo o kolektivnoj odgovornosti, onda možemo samo zaključiti da je HDZ već platio sve što je imao, i to najvećom cijenom koja se može ispostaviti političkoj stranci – gubitkom na izborima. U borbu za vlast je izašao s teretom optužnice za korupciju, a to je imalo svoj ceh. Političkim porazom platili su izbor Ive Sanadera za predsjednika svoje stranke, a ostali birači (pa i oni koji na izborima 2003. i 2007. godine nisu glasali za HDZ) svoj su odabir platili krizom i siromaštvom.
Kada je predsjednica sudskog vijeća Ivana Čalić prozvala one koji su trebali, a nisu vidjeli, nego su okretali glave od korupcije u HDZ-u, također nije mislila na sve članove. Teško da je imala na umu i Karamarka koji je, u vrijeme dok je Sanader preko Fimi medije formirao korupcijsku hobotnicu i isisavao novac iz državnih poduzeća, bio šef tajne službe, a potom ministar policije. Mislila je na ljude koji su bili na čelu HDZ-a, na one s kojima je Sanader dijelio informacije i konzultirao se pri donošenju odluka. Uostalom, i Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela po kojem je HDZ osuđen za korupciju kaže da odgovornost pravne osobe proizlazi iz kriminala koji su u njeno ime počinile odgovorne osobe. Karamarko je, dakle, bio daleko od te pozicije.
Nepriznavanje presude i tumačenje da ona znači krivnju svih članova HDZ-a je političko lutanje. Kao novi šef stranke koji ju je preuzeo nakon izbornog poraza Karamarko se vrlo lako mogao ograditi od korupcijskih grijeha svojih prethodnika, a sud o tome koliko je Sanader i njegov tim bio kvaran, prepustiti pravosuđu. Upravo je to svojedobno učinio Sanader kada se ogradio od privatizacijskog kriminala devedesetih.
Ovako, tumačenjem sudske odluke kao kolektivne stranačke odgovornosti Karamarko sam HDZ-u na vrat navlači jaram koji mu ne treba. Ne priznavanjem sudske odluke i ufanjem u Vrhovni sud da će u povodu žalbe donijeti “pravu” odluku, znači da se solidarizira sa Sanaderom.
Pritom je u svađi i sa samim sobom. Jer ako je kao ministar policije, kako je to više puta ustvrdio, upravo on razotkrio korupcijske afere koje su sada u sudskim postupcima, ako je policija surađivala s USKOK-om i doprinosila prikupljanju dokaza za podizanje optužnica, zašto onda ne priznaje rezultate svoga rada?
To partiji smeta HDZ.I zato po kome se pljuje.Taj je još jači.Ovi su sa ovim potezom.Sebe srušili.Jer pošten narod nije naivan.Oni koji misle drugaćije.Ti su popušili.Jer sad ne samo da imaju HDZ.Na leđima nego i sve poštene stranke.Koje neće više Jugu.....