Otok s prekrasnim, pješčanim plažama, bistrim nebom, palmama koje se njišu na povjetarcu i sve to usred Tihog oceana opis je raja na kojemu možete zaboraviti sve brige svijeta. Osim ako se taj otok zove Guam.
U ovome trenutku ovaj američki teritorij, turistička meka, ali i dom velike vojne baze američkog ratnog zrakoplovstva jedna je od rijetkih točaka oko koje bi mogao izbiti sukob velikih razmjera koji ne isključuje ni nuklearne udare. Upravo bi, prema najavama sjevernokorejske vojske, tridesetak kilometara od obala Guama uskoro trebale pasti četiri dalekometne rakete. Ako to odluči njihov lider Kim Jong-un.
Turistički raj na Pacifiku
Ovaj otok, površinom malo veći od našeg Cresa ili Krka, dom je nešto više od 163 tisuće stanovnika. Kako je riječ o američkom, neinkorporiranom teritoriju, svi oni već svojim rođenjem postaju američki državljani. Prihodi Guama dolaze, osim dotacija koje otok dobiva kao dom velike baze i vojnih postrojenja, i od turizma koji na ovom otoku već godinama cvjeta. Ne samo da na njega dolaze ljudi željni odmora od svog posla, već je Guam i popularno odredište američkih umirovljenika koji se rado tamo presele nakon što završe svoj radni vijek.
Naravno, nikome od stanovnika nije drago što je Kim Jong-un upravo njihov dom upleo u svoje vojnopolitičke igrice, što ih je “uzeo na nišan”. No ne vjeruju da postoji stvarna opasnost.
– Svi smo potpuno mirni, a većina ljudi smije se luckastom Kimu iz Sjeverne Koreje. Bio sam danas u trgovačkom centru – ljudi su opušteni kao i obično. Slušao sam jutros na radiju da Air Force ima sve pod kontrolom. Vjerujem da je naša vojna baza tako dobro opremljena da nijedna raketa neće doći do otoka – kazao je za Spiegel Ludwig Uhmeyer koji na Guamu živi već 32 godine, gdje vodi njemački restoran.
Kod drugih pak stanovnika počeo je rasti svojevrsni prkos.
– Ako na nas Sjeverna Koreja baci nuklearnu bombu, nadam se da će ih SAD zatrpati nuklearkama i uništiti – kazao je jedan od stanovnika.
Unatoč optimizmu, američka vojska podijelila je stanovnicima letke s uputama što i kako učiniti u slučaju napada.
– Ako dođe do eksplozije, lezite na zemlju i pokrijte glavu. Ako je eksplozija udaljena od vas, trebat će tridesetak sekundi da do vas dođe udarni val. Ne gledajte prema bljesku ili eksploziji, može vas oslijepiti, stoji na letku koji je podijeljen stanovnicima.
Istovremeno, američki predsjednik Trump poručio je Sjevernoj Koreji kako je oružje “napunjeno i naciljano”.
– Vojne opcije su spremne, oružje je otkočeno i spremno. Nadam se da će kim Jong-un izabrati drugi put – poručio je Trump u svom tvitu, napisanom u 1.29 sati u noći sa četvrtka na petak.
Nema ni najmanje sumnje kako bi sjevernokorejsko ispaljivanje četiri rakete prema obalama Guama koje bi, prema planu sjevernokorejskih generala, trebale pasti tridesetak kilometara od obale, potaknule prilično žestoku vojnu intervenciju koja bi u konačnici srušila režim u Pyongyangu.
Prije svega, sjevernokorejske rakete rušile bi se u letu. Najveću mogućnost presretanja ima sustav THAAD, koji se nalazi u Južnoj Koreji, no njegova je uporaba upitna kako bio se Seul pokušao zadržati izvan sukoba. Druga opcija je presretanje raketa projektilima ispaljenima s američkih nosača zrakoplova, a treća ispaljivanjem raketa iz sustava Patriot stacioniranih na području Japana.
Skidanje glave režima
Prema nekim analizama, sve bi se odvijalo kombinacijom djelovanja specijalnih postrojbi na tlu i zrakoplova B-1 s baze u Guamu, te zrakoplova F-22 koji bi poletjeli s nosača aviona. Ovi su zrakoplovi građeni u stealth tehnologiji, odnosno nevidljivi su radarima, a imaju mogućnost nošenja bombi za uništavanje bunkera koje su primjenjive za uništavanje nuklearnih postrojenja i raketnih lansirnih rampi. Ujedno, bombarder B-1, iako je vrlo velikog kapaciteta tereta, ne može nositi nuklearne bombe, čime bi se poslala poruka Rusiji i Kini kako SAD ne žele prerastanje sukoba u nuklearni rat. Istovremeno sa zračnim napadima na strateški odabrane objekte, išlo bi se i na “skidanje glave” režima.
Odnosno na fizičku eliminaciju Kim Jong-una i njegovih najbližih suradnika što bi se izvelo, ili bombama ili udarima specijalnih postrojbi na terenu. Druge grupe specijalaca uništile bi na terenu mostove, telekomunikacijska čvorišta i veze kako bi se onemogućilo koordiniranje vojnih snaga, ali i premještanje raketnih lansera. Veliko je pitanje što bi se u tome slučaju dogodilo sa Seoulom koji je već godinama talac Sjeverne Koreje i zbog kojeg ovo pitanje nuklearnih bombi već nije riješeno preventivnim udarima. Na četrdesetak kilometara od glavnog južnokorejskog grada nalazi se dvadesetak tisuća topova, a njihove salve u kratko vrijeme mogu uništiti ovaj grad.
Upravo zbog toga, nastojat će se izbjeći uplitanje Južne Koreje u sukob, neće se koristiti ni raketni sustavi stacionirani u ovoj zemlji. Ako pak artiljerijska vatra po Seulu ipak počne, to će rješavati južnokorejsko, američko, a možda i japansko zrakoplovstvo, a potom i pješačko-tenkovski udar preko demilitarizirane zone.
Dvoboj čudaka? Dakle korejski debeljko koji izgladnjuje vlastiti narod je tako...neki čudak isto kao izabrani predsjednik Amerike...btw jedine zemlje koja Hrvatskoj čuval ledja kao npr kod Slovenske arbitraže...antifa smradovi sanjaju mokre snove za sjevernu koreju ali budjenje će biti hladan tuš.