Sveučilišni profesor na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, borac za ljudska prava i prava životinja, jedan od osnivača sindikata Akademska solidarnost, prvi političar u Hrvatskoj koji je javno rekao da je gay... Sve to krije se u jednoj osobi – Damiru Hršaku, laburistu koji želi postati i europarlamentarac. Na listi Laburista šansu je dobio drugi put.
Zašto bi birači trebali glasovati za vas ovaj put?
Za mene ima smisla preferencijalno glasovati prije svega zbog mog znanja, sposobnosti i dosljednosti. Moj politički identitet je socijalna pravda i ljudska prava. Razloga glasovati za mene imaju ljudi kojima su bitni razumijevanje, toplina, suosjećanje, pravednost, sloboda, idealisti, dobronamjerni ljudi. Prije svega lijevi intelektualci, ali i svi ljudi koji žive od plodova svog rada i koji žele miran i udoban život. Ja nisam kandidat bogataša. Uvijek sam na strani radnika, a ne na strani bankara i krupnih kapitalista.
S obzirom na to da je Europa danas bogata manjina i siromašna većina, kako ćete se kao laburist boriti protiv toga?
Žestoko, odlučno i beskompromisno. Ne samo operetnim igrokazima nego i konkretnim djelovanjem. U 45. godini sam života i imam dovoljno energije, idealizma i snage da se mogu potpuno posvetiti tom poslu. Već imam i nešto životnog iskustva neopterećenog cinizmom i demagogijom koje mi daje dovoljno znanja da se mogu snalaziti u situacijama koje iskrsnu. Mislim intenzivno djelovati i na hrvatskom i na europskom planu.
Mogu i želim biti aktivan dio nove europske ljevice koja vjeruje da socijalna pravednost nije utopija, u što nas sve više pokušavaju uvjeriti raznorazni gulikože koji imaju od nepravednog sustava koristi i koji se iživljavaju u svojem bogatstvu na račun velike većine građana Europe.
Laži o ekonomiji
Budući da sam sveučilišni profesor, meni je temeljna politika politika obrazovanja. Zastrašujuće je da mladi ljudi nemaju prilike dosegnuti odgovarajući stupanj obrazovanja sukladno svojim talentima. Svaki pojedinac mora dosegnuti svoj maksimalni intelektualni i fizički razvoj, a to da u tome uspije, obveza je društva. Ako i roditelji zakažu – društvo ne smije. Čovjek je najveća vrijednost i država ima smisla onoliko koliko se brine o svojim građanima i omogućuje im puni razvoj te udoban i ugodan život.
Borac ste za ljudska prava, više od 20 godina LGBT aktivist, sveučilišni ste profesor, međunarodni ekspert u svojoj struci... Međutim, ljudi vas ipak percipiraju kao jedinog deklariranog gay političara. Ljuti li vas to?
Ove godine vidim pomak unaprijed i u tom smislu. Ponosan sam na svoj LGBT aktivizam, ali i da sam heteroseksualac, jednako bih se borio za gay prava kao što se sada borim za prava onih manjina kojima osobno ne pripadam. Ljudska prava uvijek su opća stvar.
Ne mislite li da je Vlada izigrala LGBT zajednicu? Otvoreno kažu da neće donijeti zakon o životnom partnerstvu prije EU izbora jer su procijenili da bi im to moglo štetiti.
Protiv sam kalkuliranja i demagogije od bilo koga. Socijaldemokracija, ljevica općenito, kad krene u kalkulantstvo, to nužno vodi urušavanju, destrukciji... Ljevičar sam, znači da vjerujem u socijalnu pravdu, bratstvo među ljudima, u to da je eksploatacija čovjeka po čovjeku nešto po sebi neprirodno i nepravedno.
Hoće li u Hrvatskoj doći vrijeme u kojem će se i drugi političari outati (izjasniti se da su gay)?
To je stvar osobne savjesti, pitanje istine. O sebi lažu uglavnom nesretni ljudi, takvi ljudi počesto i druge vole činiti nesretnima. Omogućiti da svatko živi svoj identitet na osobno dobro znači stvarati i društveno dobro. Čovjek bi čovjeku trebao biti leptir, a ne vuk. Bitno je da se međusobno uvažavamo, poštujemo. Počesto zli ljudi, moćni ljudi, vole naglašavati da je svaka pravednost, svaka dobrota samo utopija. Svojedobno su i robovlasnici plantažeri s američkog juga tvrdili da je ukidanje ropstva utopija, da ne može ekonomija funkcionirati bez ropstva. Kada pojedini političari danas govore da se rad mora fleksibilizirati, da dio ljudi mora biti u strahu i bijedi da bi uopće društvo moglo funkcionirati – to je laž. Prljava, odvratna laž.
Vjernik ste, završili ste tri godine teologije. Koja je uloga Crkve u društvu? Mislite li da ona služi Bogu ili bogatstvu?
Svatko prema svojoj savjesti treba procijeniti kome služi. A Krist je bio vrlo jasan i jednostavan u svom izričaju kada je utjelovljen u Isusu bio na zemlji. Bit kršćanstva jest ljubav prema bližnjem, ljubav prema Bogu. Tko ima dvije košulje, neka dade jednu onome tko nema nijednu, tako je moguće sastaviti i državni proračun, samo počesto onima koji se nazivaju demokršćanima to nije ni na kraj pameti. Kad se netko naziva socijaldemokratom, a radnicima stvara gotovo neizdržive uvjete ili kad se netko naziva kršćaninom, a bližnjem uzima ono što mu je prijeko potrebno za kvalitetan i ispunjen život ili diskriminira po bilo kojoj osnovi – mora se suočiti s ogledalom vlastite savjesti.
Ljevičar, gay, vjernik. Rušite sve stereotipe.
To što sam ljevičar stvar je mog osobnog izbora. To što sam vjernik također, a to što sam gay stvar je identiteta. Isto kao i to što sam Hrvat. Identiteti se ne biraju, oni su dani. Čovjek može odabrati jedino hoće li živjeti u laži ili istini. A što se tiče kršćanstva i ljevice, to je preklapanje vrijednosnog sustava: sloboda, bratstvo i jednakost.
Ljudi bez sigurnosti
Kako gledate na noviju aferu ministra Jovanovića s radnim mjestom docenta na Medicinskom fakultetu u Osijeku? Javio se na natječaj, dobio radno mjesto pa ga zamrznuo.
Takvo ponašanje je čudno, ali to nije ključan problem hrvatske znanosti. Problemi su u tome što ljudi više nemaju sigurnosti, sustav nije pravedan. Genijalan student više nema sigurnost da će napredovati od diplome do statusa redovnog profesora ako ispuni određene uvjete. Sveučilište mora biti rasadnik cjelovitih intelektualaca i čvrsto vjerujem da će se s novim rektorom Sveučilišta u Zagrebu prof. Borasom učiniti golemi korak naprijed u tom smjeru.
Pionir ste sindikata Akademska solidarnost. Ove je godine peta godišnjica čuvene blokade Filozofskog fakulteta. Kakva je danas situacija na sveučilištima?
Borba traje. U mnogim segmentima išlo se niz koraka natrag. No, mnogo je ljudi definiralo svoj stav i idemo dalje u borbu za besplatno obrazovanje, za javno dostupno obrazovanje i za sveučilišta kao mjesta koncentracije hrvatske inteligencije i stvaranja hrvatske budućnosti.
Istinska lijeva stranka
Kako komentirate to što je ORaH Mirele Holy, prema istraživanjima, treća politička snaga. Ne više Laburisti?
Uvjeren sam da je dobar dio razočaranih SDP-ovaca u ORaH-u prepoznao istinsku lijevu stranku. Laburisti imaju vrlo čvrsto biračko tijelo i kontinuitet. Kod nas je zaštita radničkih prava nit vodilja od početka tako da uspjeh ORaH-a nije ugroza za Laburiste. Dobar uspjeh ORaH-a samo znači da je u Hrvatskoj podosta ljudi koji drže do lijevih vrijednosti.
Što ako ni ovaj put ne uđete u Europarlament?
Život ide dalje, u 45. godini sam, još podosta toga politički imam dati hrvatskom društvu. Neću se mijenjati, nikad neću ulaziti u kaljužu demagogije, cinizma i pragmatizma. Bistar razum, čiste ruke, toplo srce.
ideš, konkretno djelovanje laburista. ajde, živi bili pa vidjeli!