Iako su prije dvije godine, kad su se morali oprostiti od svoje kujice Malene, rekli kako nikad više neće imati psa, Stipe P. i njegova supruga nisu mogli odoljeti kujici koja je više od 14 godina živjela zavezana lancem.
– Pročitao sam priču na Facebooku, poslao sam je supruzi i tako je sve krenulo. Vratile su se uspomene kad smo vidjeli Haley, ali nismo nimalo razmišljali. Išli smo je upoznati i već za nekoliko dana stigla je u naš dom – prisjećaju se. Trebalo je više od dva mjeseca da se Haley opusti i uvjeri da je na sigurnom. Nije znala sjediti na miru, stalno je šetala. A kad je pobijedila loše uspomene iz života u kojem je bila gladna, žedna, sama i bolesna, Haley je pokazala svu svoju ljubav i želju za životom. Od svega, ističu udomitelji, ipak najviše voli jesti i spavati. Bila je i na moru, uživala na pijesku.
– Jako voli jesti i spavati. Voli i potrčati za pticama u parku, a ovih dana uživa hodati i trčkarati kroz lišće koje šuška. Život na lancu ostavio je tragove, ponekad nam se čini kao da se guši. Svašta je prošla, ali svejedno je ostala draga – pričaju udomitelji.
Haley je spašena prije dvije godine. Sasvim slučajno ugledao ju je prolaznik koji je tim putem išao sa svojim psima. Zavezana kratkim lancem za trošnu kućicu bez dna stajala je na snijegu i drhtala od hladnoće. Kad je htjela leći, mogla se samo spustiti na mokraću i fekalije jer je lanac bio prekratak da se bilo kamo pomakne. Nije imala ni zdjelicu s vodom.
– Vidjeli smo objavu na Facebooku, prošlo je nekoliko dana i nitko je nije spasio. Nismo je mogli ostaviti u tim mukama, iako smo znali da će vjerojatno zauvijek ostati kod nas – prisjeća se Marija Jakopanec iz Udruge za zaštitu i promicanje prava životinja Rina. Kad su došli po nju, drhtala je od hladnoće, pothlađenosti i straha, bila je izbezumljena. Kod veterinara je procijenjeno da je kujici oko 14,5 godina, uz proljev imala je i temperaturu, a bilo joj je upaljeno i oko. Hitno je operirana jer su neki od tumora zahtijevali da ih se ukloni prije nego što puknu. Izvadili su joj i zube, nije mogla jesti od bolova. U udruzi je Bakica, kako su je nazvali, provela dvije godine.
– Kad sam se već pomirila s time da nema za nju ni jedan upit, pomislila sam – idem ipak još jednom pokušati. Ponovno sam na Facebooku podijelila njezinu priču i taj dan bio je presudan. Primijetili su je ljudi koji su je i udomili. Bili su oduševljeni kad su je vidjeli. Nisu se predomislili ni kad smo im rekli da će zbog lanca cijeli život imati problema s disanjem i da će možda češće morati k veterinaru. Čvrsto su odlučili pružiti joj sve najbolje kako bi u toplom domu što dulje poživjela – prisjeća se M. Jakopanec.
A iz Haleyina doma stiže i poruka njezinih udomitelja svima koji dvoje – nemojte se bojati udomiti starije životinje, budite ljudi, pomozite im.
