Vahid Halilhodžić (62) nije dugo ostao u Trabzonsporu, znatno kraće nego, primjerice, u Dinamu. Doduše, malo nas je i iznenadilo kad je odlučio preuzeti posao na vrućem istoku Turske. Tim prije jer je nakon Svjetskog prvenstva bio hit-trener, s Alžirom je napravio povijesne stvari. Očekivali smo da će u mnogo veći klub.
– I mogao sam, bilo je dosta zainteresiranih, ali dao sam riječ Trabzonsporu i nisam je želio pogaziti – kaže Halilhodžić kojeg smo dobili u trenutku kad je u kovčege stavljao posljednje stvari i odlazio s tog radnog mjesta.
Težak turski mentalitet
Jedan od zainteresiranih bio je i Milan, zašto niste otišli na San Siro ako je postojala takva mogućnost?
– Nije bio samo Milan, ali bilo je kontakata i s njima, ali kako sam rekao, obećao sam Trabzonsporu da ću doći.
A sad odlazite, ranije od očekivanog?
– Shvatio sam da to ipak nije ono što sam želio. Oni su ambiciozni, ali za ispunjenje ambicija ipak treba vremena, dobrih igrača. Ne može se za tri mjeseca rada, koliko god sam mnogo radio, napraviti prvak. A meni je u 15 dana došao 21 novi igrač, 95 posto momčadi je promijenjeno. Nisu rezultati razlog što smo se na kraju razišli, i ja sam shvatio da će mi trebati mnogo vremena da napravim momčad. Mislim da sam ipak prebrzo uletio u taj posao, nakon SP-a, bez odmora. Bolje bi bilo da sam se dobro odmorio.
U Turskoj je i naš bivši izbornik Slaven Bilić, jeste li se kontaktirali?
– Nismo, nismo ni igrali međusobno dok sam bio tamo. Ima tamo dobar status, bori se za naslov, bio je i vodeći. Upoznao se već dobro s načinom rada u Turskoj, a to je nužno, čudan je taj njihov mentalitet. Pa u nogometu bi takva zemlja trebala biti velesila, a oni se ni ne kvalificiraju svaki put na SP ili Euro.
Vratimo se klubovima, možete li usporediti Trabzonspor i Dinamo?
– Teško, jer sam Dinamo malo gledao. Čuo sam se sa Zokijem Mamićem i kaže mi da ima najbolju momčad u zadnjih deset godina, pogotovu u ofenzivnom dijelu. Znate, da bi se napravio europski uspješan klub, treba jedan olimpijski ciklus. Raditi selekciju, ali 90 posto igrača treba ostati, dovesti jedno, dva pojačanja. Za uigravanje i automatizam treba vremena. I momčad se mora upoznati, ne samo na terenu, treba stvoriti grupu, kako mi kažemo raju, da jedan za drugoga ginu. Nakon dvije godine rada, u trećoj i četvrtoj godini dolaze rezultati.
Milijunska investicija u hotel
Da, Dinamo ima igrače, ali nema momčad, za razliku od, recimo, Salzburga.
– Da, imati dobre igrače, ne znači imati momčad. U Europi morate imati pravu defenzivnu igru, u kojoj svi igraju, a ne krenuti grlom u jagode. U HNL-u to nije problem, ali Europa je druga priča, suparnik u Europi iskoristi svaku pogrešku u organizaciji ili disciplini igre.
Vaha s Dinamom nije uspio prezimiti, ali je osvojio sedam bodova i sam o sebi odlučivao u zadnjem kolu, no PAOK je slavio. Ali, podignuo je Dinamo.
– Vidio sam da su svi uplašeni kad sam došao, spuštenih glava. I sve sam promijenio kod momčadi samo jednim žešćim govorom u svlačionici.
Ni sad plavi nisu baš sjajni, kao da se boje u Europi, mnogi su pali u formi, pa i vaš Soudani.
– Nije lako biti trener, na nekoga moraš vikati, nekoga gladiti, netko ne podnosi konkurenciju u momčadi. Taj socijalni i pedagoški pristup jako je važan u radu s momčadi.
Možda biste opet mogli pomoći Dinamu. Znamo da ste skup trener, mnogo skuplji nego prije SP-a, ali ako plavi ne bi pitali za cijenu...?
– U ovom trenutku ne mogu o tome razmišljati. Imam i sad ponuda, ali ne želim uopće o njima razgovarati. Preumoran sam. Nakon SP-a bio samo nekoliko dana u Makarskoj i Dubrovniku, u tri i pol mjeseca u Turskoj imao sam samo dva slobodna dana i sad mi treba odmora. I do siječnja sigurno neću ništa raditi, a možda i duže, do ljeta. A onda bih ipak uzeo nekakav mirniji, ali ambiciozni projekt.
Kad je Vaha već spomenuo Dubrovnik, pojavila se informacija da će uložiti u dubrovački turizam, da kupuje hotel...
– Ma gdje je to još, to su samo neka razmišljanja o tome što bih radio, čime bih se bavio.
>>'Već imam tri ponude, zovu me sa svih strana'
Ako se pogleda period kada je Halihodžić došao, jasno je da je Dinamo s njime izgledao jako dobro. No ne zaboravimo tko su bili treneri za usporedbu - Jurčić, Ivanković i Čačić. U usporedbi s tom trojicom, današnji Mamić izgleda kao genijalac... Dinamo je najljepše igrao kada ga je vodio Kuže, a igra je na nešto ličila i kada ga je vodio Kranjčar (to je bilo davno)... Inače Halihodžić nije loš trener, ali puno više napuhan samoreklamom nego što stvarno vrijedi. Nakon što je vodio 2-3 kluba u Francuskoj, više nikada niti jedan klub iz lige petice nije bio zainteresiran za njega. Da li je to problem u prevelikom egu ili manjku stručnosti, teško je reći, mislim da se zapravo radi o tome da količina ega i konfrotacija s okolinom nije opravdana rezultatima i cijenom...