Werner Heisenberg te 1932. imao je tek 31 godinu kada mu je u ruke predana Nobelova nagrada za fiziku, a svoje glavno otkriće, tzv. Princip neodređenosti koji je do danas ostao jedan od osnovnih postulata moderne kvantne teorije fizike, razvio je još kao mladić koji je tek napunio 26 godina. Ne bi trebalo ni slova dalje napisati kako bi svima onima koji to već nisu znali postalo jasno kako je riječ o jednom od najbriljantnijih znanstvenika 20. stoljeća, međutim ono po čemu se Heisenberg, kojeg nazivaju i "ocem kvantne mehanike", razlikuje od većine svojih kolega rođenih u posljednjih stoljeće i pol jest i to što je, osim što je bio fizičar i znanstvenik, bio i izniman filozof i mislilac. Heisenberg je objašnjenje prirode tražio ne samo u tada novoj kvantnoj teoriji nego je nastojao modernu znanost shvatiti u nužnoj povezanosti i dijalogu s filozofijom, teologijom, religijom.
Sva ta razmišljanja pretočena su u knjigu koja je prvi put otisnuta 1958. godine i jednostavno nazvana "Fizika i filozofija Wernera Heisenberga" te je među doista velikom konkurencijom i oni koji dolaze iz prirodnih, ali i oni iz humanističkih znanosti nazivaju je jednim od temeljenih djela 20. stoljeća. Jednako relevantna, provokativna i fascinantna kao kad je prvi put otisnuta, u njoj je sažeta pristupačna pripovijest o revoluciji u modernoj fizici u kojoj je Heisenberg imao iznimno važnu ulogu. Ne čudi stoga što diljem svijeta i dalje nastaju novi prijevodi te knjige, pa tako i onaj najnoviji s engleskog na hrvatski jezik koji u izdanju Školske knjige potpisuje i dr. sc. Stipe Kutleša, dodajući i svoj iscrpan pogovor na kraju.
– Glasovito djelo jednog od utemeljitelja kvantne fizike izdanak je slavne serije Giffordovih predavanja koja se od 1888. svake godine održavaju na škotskim sveučilištima u Aberdeenu, Edinburghu, Glasgowu i St. Andrewsu. Na ta predavanja pozivaju se najistaknutiji svjetski znanstvenici, filozofi i teolozi, a namijenjena su širokom krugu ljudi koji se zanimaju za znanost i filozofiju. Giffordova predavanja nisu zamišljena tako da se iznose pojedinačni problemi bilo koje znanosti nego njihove filozofijske posljedice te njihov utjecaj na pogled na svijet – navodi u pogovoru dr. sc. Stipe Kutleša. Da bi se modernu prirodnu znanost shvatilo, nužno ju je gledati u njezinoj povezanosti i dijalogu s filozofijom. Heisenberg je u tome bio pravi majstor. U svojoj je knjizi na jednostavan način objasnio najteže znanstvene probleme moderne znanosti, posebno kvantne fizike. Unatoč tome što se u njoj raspravlja o vrlo složenom odnosu fizike i filozofije, napisana je jasno i pristupačno široj publici, a fizikalni i filozofijski pojmovi, nužni zbog prirode rasprave, primjereno su objašnjeni.
Heisenberg je o filozofijskoj važnosti kvantne mehanike raspravljao s Nielsom Bohrom, još jednim od najvažnijih svjetskih fizičara prošlog stoljeća, a iz tih je rasprava poteklo i "kopenhaško" tumačenje kvantne mehanike koje je sve do danas ostalo temelj standardnoga udžbeničkog pristupa kvantnoj mehanici i nezaobilazno ishodište svake filozofijske rasprave o toj teoriji, bilo kao predmet razrade, bilo kao predmet kritike. Drugim riječima, već gotovo sto godina Heisenbergova je fizika – osobito kvantna mehanika – i Heisenbergova filozofija dio osnovnog obrazovanja svakog znanstvenika koji se bavi filozofijom fizike, neovisno o tome slaže li se s Heisenbergovim idejama. A Heisenberg svaku materijalističku filozofiju znanosti smatra prilično naivnom.
– On se u svojim filozofijskim nazorima na neki način ne vraća samo Platonu nego i Heraklitu koji je u prvi plan stavio pojam bivanja nasuprot nepromjenjivom bitku stare grčke filozofije. U prirodi ne postoje stvari nego događaji i procesi koji su stalni. Taj Heraklitov nauk potvrđuje i moderna fizika prema kojoj nema, kao ni kod Boškovića, apsolutnog mirovanja. Samo je vječno kretanje (promjena) apsolutno. Promjena je događaj, dakle nešto nematerijalno, a to znači da je ona nematerijalno načelo. Za modernu fiziku to je energija kao što je to i Heraklitova vatra jer one predstavljaju procese – pojašnjava dr. Kutleša.
