Do ustoličenja Janice Kostelić u dobitnicu Laureusove nagrade, nikad Hrvatska nije imala najboljeg sportaša svijeta. A i doista je teško vjerovati da će ga ponovno imati. Nema takvog Hrvata ili Hrvatice koji u onome čime se bavi toliko dominira kao što to čini Janica. A njezinu trofejnu sobu krasi pet naslova svjetskog prvaka, četiri zlatne olimpijske medalje, a sada i kruna najbolje sportašice na planetu.
U onome čime se bavi Janica je genijalac, svojevrsni Tesla, Bošković ili Ružička. Teško nam je i zamisliti da ćemo ikad imati glumca, pjevača, slikara, ekonomista ili znanstvenika koji će tako pomesti svjetsku konkurenciju kao što je to činila Janica Kostelić. Antina i Micina kći, obična zagrebačka puca, za mnoge je najveća Hrvatica od stoljeća sedmog. Gledano iz pozicije zadrtog štovatelja sporta, Janica je za skijanje više nego što su Zinka Kunc i Milka Trnina bile za operu, Dora Pejačević za skladanje ili Ivana Brlić-Mažuranić za književnost.
Nekome produhovljenome i visokoobrazovanome ovo zacijelo zvuči bogohulno. Može reći da se Janica bavi nečim priprostim (tjelovježbom i sportom), da se sva njezina mudrost svodi na spuštanje niz padine, da joj je hendikep obrazovanje (sa 24 godine trudi se završiti srednju školu) i da nikad njezino djelo neće imati kulturološku vrijednost kao spomenutih dama.
No, ne zaboravite, sport današnjice dio je kulture, zapravo pop-kulture, a ona se, uz glazbu i film, najbrže širi svijetom. Janica je kudikamo poznatija u svom fahu nego što su to Zinka, Milka, Dora ili Ivana jer živjele su u neko drugo vrijeme. No, ljudi rođeni u doba informatičke revolucije, u vrijeme kad "televizija čini čovjeka", a internet spaja kraj s krajem svijeta, imaju prednost i u povijesnom mjerenju. Pa tako sljemenska kraljica strši kao nekakva hrvatska Ivana Orleanska, djevojka koja je dobila nezamislive bitke.
Janica Sljemenska u Barceloni je primila nagradu koja joj je jedina nedostajala. Okrunjena je za prvu damu sporta među Zemljanima. Ubrzo ćemo doznati je li time i zatvorila krug, zaklopila korice najveće hrvatske priče, ili ćemo je i dalje viđati kao superženu zbog koje će se u svijetu i dalje često slušati hrvatska himna. Krunom najbolje na svijetu Janica je okrunjena i u Francuskoj akademiji sporta, tamo gdje ne odlučuju interesni krugovi niti politička kombinatorika, nego procjena neovisnih i eminentnih stručnjaka.
Kraljica svjetskog sporta ovaj je tjedan u Barceloni i Parizu ubirala plodove svoje spektakularne karijere koja je možda stigla svom kraju. Heroina je umorna, zasićena, ali i do ušiju zaljubljena u apsolventa Borisa Ivančića. A to znači da je njezin (pre)rani oproštaj od sporta moguć. Uostalom, ne bi bila ni prva ni posljednja. Spitz je otišao sa 22, a Borg sa 26 godina. A njoj su 24.
Janica se odmara, ljubi i osluškuje hoće li se u njoj ponovno probuditi natjecateljska želja. I glad šampiona. Ako se to i ne dogodi, bezvremenski ćemo biti presretni što smo je imali.
