Cijeli je svijet u utorak navečer u šoku gledao prizore užasa koji je zadesio Bejrut, kada je snažna eksplozija u tamošnjoj luci uništila pola grada. Eksplozija je bila toliko jaka da su seizmolozi zabilježili podrhtavanje tla ekvivalentno potresu jačine 4 stupnja po Richteru, koji se osjetio i na 250 km udaljenom Cipru. Ljudske i materijalne žrtve su velike, više od sto ljudi je poginulo, nekoliko tisuća je teže i lakše ranjenih, dok je stotine tisuća ljudi ostalo bez doma. Prema prvim službenim izvješćima eksplozija je prouzročena nemarom pri skladištenju 2750 tona amonijevog nitrata.
Radi se o teretu s moldavskog broda zaplijenjenog još 2013. godine, koji je dovezen i usidren u bejrutsku luku, gdje je od tada stajao bez ikakvih sigurnosnih mjera. Amonijev nitrat je poznat kao kemijski spoj koji se koristi u proizvodnji umjetnog gnojiva, ali i kao eksplozivno sredstvo, kojem su zbog pristupačnosti naročito skloni teroristi. Korišten je, primjerice, prilikom terorističkog napada na Oklahoma City 1995. godine. Nad Libanonom se već dugo nadvijaju crni oblaci. Ta mediteranska zemlja veličine Slavonije i s nešto više stanovnika od Hrvatske, koju su zvali Švicarskom Bliskog istoka, kao da korača iz nesreće u nesreću. Nakon desetljeća ratova, rastrgana ekstremizmom i korupcijom, već neko vrijeme se nalazi pred potpunim ekonomskim i političkim slomom. Korupcija je sistemska, inflacija se sve teže obuzdava, siromaštvo je sve raširenije. Prošle jeseni su građani na masovnim prosvjedima tražili reforme, ali bez uspjeha.
Na sve to je dodajte koronu, koja je zadala snažan udarac posrnuloj ekonomiji i zemlju dovela na rub gladi - a na sve to još eksploziju koja raznese pola grada. Premda istraga još traje, nitko ne dvoji tko je odgovoran za katastrofu koja ih je zadesila. Svi prstom upiru u Hezbollah, stvarnog vladara Libanona. Jer svima je poznato kako je bejrutska luka pod kontrolom Hezbollaha, i da tamo bez njihovog znanja ni igla ne može ući niti izaći. Ma koliko normalnom čovjeku izgledalo nepojmljivo da bi netko držao tisuće tona eksploziva usred prijestolnice, znamo i kako teroristima ljudski život vrijedi koliko i zrno pijeska u pustinji. Kao što je jedan građanin Bejruta izjavio: “Sve vrijeme sam znao da nas vode nesposobni i korumpirani ljudi, ali ovo je zločin”. Amonijev nitrat je poznat kao “omiljeno” eksplozivno sredstvo Hezbollaha.
Na velike količine amonijevog nitrata u posjedu Hezbollaha u više su navrata upozoravale vlade SAD i Izraela, navodeći upravo bejrutsku luku kao jedno od najvećih spremišta. U Kuvajtu je 2015. godine od Hezbollaha zaplijenjeno dvije tone ovog materijala, a iste godine im je otkriveno i 420 kilograma na Cipru, kao i tri tone u Londonu. Njemačka je u svibnju ove godine stavila Hezbollah na listu terorističkih skupina, navodeći kao razlog upravo pronalazak 600 kg amonijevog nitrata.
To je bio povod da Njemačka zatraži zabranu djelovanja Hezbollaha na razini čitave EU, ali je tu inicijativu blokirao francuski predsjednik Macron. Dobro je poznato da je Libanon stara francuska kolonija i da su njegovu političku arhitekturu nacrtali Francuzi. Zato ne iznenađuje što je upravo Macron nedavno spašavao bivšeg premijera Saada al-Haririja iz Saudijske Arabije i posredovao u njegovom vraćanju u Bejrut. Kao što nikoga nije začudilo što se u četvrtak upravo Macron pojavio u Bejrutu, šaljući poruku kako će pokušati iznaći okvir za saniranje novonastale situacije. Međutim, ovoga puta su ga građani izviždali, jer ima je puna kapa podržavanja politike u službi statusa quo, koja ih je i dovela do katastrofe. Nitko ne vjeruje uvjeravanjima premijera Hassana Diaba kako će pronaći i kazniti odgovorne, jer znaju da je njegova vlada potpuno ovisna o podršci onih koji su odgovorni za razaranje njihove metropole.
Situacija se čini bezizlaznom, jer će ljudi koji su ostali bez svega sada u očaju tražiti krivca, a krivci su očito spremni i zapaliti vlastitu kuću kako bi ostali na vlasti. Što je najgore, eskalacija bi najviše odgovarala Hezbollahu, koji jedini raspolaže stvarnom silom u zemlji. Eksplozija u bejrutskoj luci je strašna katastrofa, ali bi mogla biti i zlokobno pretkazanje nečeg još goreg – građanskog rata u Libanonu. Zato međunarodna zajednica mora hitno djelovati kako bi se spriječila daljnja eskalacija krize. Libanonu se može ponuditi refinanciranje dugova u zamjenu za međunarodnu istragu eksplozije i stvaranje nove političke infrastrukture, kako bi se relaksirala atmosfera i dala šansa dugoročnom rješavanju problema. U suprotnom bi oni koji su odgovorni za ovu eksploziju, ali i za opći raspad zemlje, mogli posegnuti i za građanskim ratom, samo kako bi sačuvali svoje privilegije.
Pitanje je kome je to smetao potencijalni eksploziv u rukama Hezbolaha? Lako je pogoditi, a to što su usput zbrisali pola grada ....