Blamaža je mogla biti i gora, recimo da je plagirani motiv otkriven nakon što su milijuni kovanica pušteni u opticaj. Ili, da je predložak za "ustašku zvijer" uzet s kovanice od jedne ili dvije kune iz 1941. ili iz neke slikovnice iz razdoblja NDH.
I tako škotska kuna ipak neće simbolizirati hrvatski dio kovanice za 1 euro. Šteta jer dizajn za motiv kune nije bio loš. Kad je već za motiv izabrana živa kuna, što je vizualni eufemizam za zapravo njezinu oderanu kožu s krznom kao drevno sredstvo naturalnog plaćanja koje se na našim prostorima prvi put pojavilo prije tisućljeća.
Šteta što je motiv očigledno pokraden odnosno što autor Stjepan Pranjković nije kontaktirao škotskog fotografa kako bi s njim riješio etički banalno pitanje koautorstva. Samo što bi tada bilo dvojbeno, bez obzira i ako je riječ o najboljem vizualnom rješenju, što se kao motiv za hrvatski dio kovanice eura koristi škotska kuna, dakle kuna koja čak nije snimljena na sadašnjem teritoriju EU pa bi vjerojatno mnogi i zbog te okolnosti prigovarali kako je riječ o politički nekorektnom predlošku.
U svakom slučaju nevjerojatno je da je autor takve blamaže mladi magistar primijenjenih umjetnosti, odnosno da je dosegao takvu akademsku razinu a da nije naučio u svome profesionalnom radu prakticirati elementarna etička pravila među koja spada i poštovanje tuđeg autorstva. Pranjković je ostavio i trag svoje rabote jer se preko Facebook grupe raspitivao za program koji bi mogao upotrijebiti za postizanje metaliziranog efekta fotografije pri izradi "dizajna neke kovanice".
Dakle, dvojbe nema. To je tim spornije jer je i Pranjković kao autor prijedloga dizajna naličja eurokovanice potpisao od HNB-a traženu izjavu s kojom "pod materijalnom i kaznenom odgovornošću" potvrđuje da je njegovo autorsko djelo "originalna intelektualna tvorevina" i da "nije opterećeno pravima drugih osoba te u vezi s tim izjavljujem da je isključivo moja odgovornost u slučaju da autorsko djelo vrijeđa prava drugih osoba".
Imajući sve to u vidu Pranjković je trebao pokazati malo više samokritičnosti i pokazati da je barem naknadno shvatio težinu onoga što je učinio i za što je isključivi krivac umjesto da svoje povlačenje argumentira "neugodnom atmosferom koja se stvorila u medijima i na društvenim mrežama, kao i pritiscima kojima sam izložen vezano uz moj dizajn naličja kovanice". I još, kakvog li apsurda, na početku svoga očitovanja navodi kako mu je bila "izuzetna čast sudjelovati u postupku odabira nacionalne strane hrvatske eurokovanice".
Kako netko tko je tako obeščastio ne samo sebe i postupak izbora dizajna već i Hrvatsku uopće u ovim okolnostima može govoriti o časti. To znači da zapravo ne shvaća da uzrok svih problema ne treba tražiti u onima koji su kreirali neugodnu atmosferu ili su ga izložili pritiscima već isključivo u sebi i svom profesionalnom poštenju jer je bezobzirno iskoristio tuđe djelo i za to prihvatio nagradu od 70.000 kuna.
Uzrok svih problema koja sada ima ne samo Pranjković je to što sporni dizajn nije "originalna intelektualna tvorevina" već neoriginalna neintelektualna krađa zbog koje se čak propustio javno ispričati škotskom fotografu Ianu Leachu. U svakom slučaju baš nas briga što je Pranjkoviću bila čast sudjelovati na nečastan način u postupku izbora od nacionalne važnosti.
Bez obzira na to što izjava o autorstvu ograđuje HNB od blamaže, ta izjava sasvim sigurno ne bi pokrila potencijalnu štetu koja je mogla nastati. Ne samo materijalnu, već i onu neprocjenjivu s obzirom na značaj postupka izbora dizajna hrvatskog dijela eurokovanice. U tom kontekstu diletantski zvuče opravdanja, ako su točna, a kako jučer prenosi Index, da su fotografije kuna provjeravane na hrvatskom, a ne i na engleskom.
Doduše, mogao je autor koristiti i francusku ili slikovnu tražilicu na bilo kojem drugom stranom jeziku. Naravno da u komisijama nije trebalo angažirati IT stručnjaka za intelektualne krađe, jer su autori mogli pokrasti i otisnuta slikovna izdanja. Ali, sudeći po kritikama članice Komisije za odabir prijedloga likovnog rješenja nacionalne strane RH na kovanicama eura Ire Payer, predstavnice Hrvatskog dizajnerskog društva, očito nije ispoštovana standardna stručna procedura. Da jest, vjerojatno bi od autora bilo traženo da opišu tehnologiju nastanka i izrade dizajna, pa se onda možda ne bi dogodila sporna blamaža.
Ovako, tko zna po koji put ispostavlja se da je zapostavljena struka i znanje. Možda bi se i struci, s tako neodgovornim autorom, dogodilo isto, ali onda bi barem javnost imala dojam da je postupak proveden po pravilima struke. HNB, ali i Vlada, sada stoga kusaju ono što im je magistar primijenjenih umjetnosti skuhao.
“Ustaška zvijer”, ne shvaćam? 1 kuna iz NDH ne postoji, postoje 2 kune ali nemaju motiv kune. Postoje probni otkovi koji nisu pušteni u promet i djelo su našeg vrsnog medaljera Ive Kerdića koji je radio i poslije rata. Da li su i njegovi probni otkovi problematični? Još k tome njegove probe su apolitične i nigdje nemaju “U”. Novinar Jurasić bi se trebao bolje informirati.