Za hobite, bića nalik na ljude, nešto viša od patuljaka, s dlakavim stopalima, uvijek spremna na zabavu i avanturu, većina ljudi, uključujući i autora ovog teksta, čula je zahvaljujući knjigama J.R.R. Tolkiena. Antologijski romani "Hobit" i trilogija "Gospodar prstenova" koji prate doživljaje hobita Bilba Bagginsa, a potom i njegova nećaka Froda Bagginsa te različitih likova iz svijeta mašte ujedinjenih u "Prstenovu družinu" osvojili su srca obožavatelja diljem svijeta, a slavu su im za sva vremena zacementirali filmovi Petera Jacksona.
No, priča o hobitima kao bićima iz mašte velikog književnika dobila je i svoju drugu stranu. Naime, nadavno su znanstvenici potvrdili da su hobiti zaista živjeli, dok neki idu čak tako daleko da tvrde kako neka istraživanja ostavljaju mogućnost da hobiti još žive u šumama na otoku Floresu u Indoneziji.
Bliži ljudima
Prije nešto više od deset dana znanstveni tim japanskih stručnjaka iz Nacionalnog muzeja prirode i znanosti iz Tokija (National Museum of Nature and Science), predvođen profesoromYousukeom Kaifuom objavio je da su ostaci hobita pronađenih na otoku Floresu pripadali zasebnoj ljudskoj vrsti, te da su hobiti nekada davno zaista živjeli. Znanstvenici u svom radu objašnjavaju da se radi o zasebnoj vrsti Homo floresiensis, te odbacuju teoriju koja je dosad smatrana točnom, da se radi o vrsti koja je nastala deformacijom modernog čovjeka. Dosad su, naime, mišljenja znanstvenika bila vrlo podijeljena. Dio njih na čelu s indonezijskim antropologom Jacobom Teukuom smatrao je da je riječ o modernom čovjeku oboljelom od mikrocefalije. No njega su pak demantirala neka druga istraživanja i analize ostataka koji su išle u prilog tvrdnji da veliki broj osobina, i primitivnih i naprednih, identificira te jedinke kao pripadnike nove vrste, Homo floresiensis, unutar taksonomskog tribusa Hominini, koji uključuje sve vrste koje su u bližem srodstvu s ljudima nego s čimpanzama.
Otkrivači Mike Morwood i njegovi kolege također smatraju da je Homo floresiensis na Floresu živio u isto vrijeme kad i ljudi. Prema riječima profesora Kaifua, radi se o vrsti koja se razvila iz građom višeg i snažnijeg Homo erectusa, najvjerojatnije azijskog tipa, no tijekom godina se smanjio, i to zbog posljedica takozvanog otočkog sindroma do kojeg dolazi kada određena populacija evoluira u ograničenom okruženju.
Na otoku Floresu otkriveno je 490 ostataka pripadnika Homo floresiensisa, a analiza ostataka zubiju starih otprilike 18 tisuća godina pokazala je određene karakteristike specifične za primitivnije hominide, ali istodobno i za pojedine odlike otkrivene kod hominima. Uz njihove ostatke pronađen je kameni alat iz arheoloških horizonata u rasponu od prije 94.000 do 13.000 godina.
Pitanje koje se znanstvenicima nametnulo samo po sebi jest kako su hobiti stigli na otok u blizini Indonezije, te što je utjecalo na ostanak u zatvorenoj otočkoj zajednici. Japanski stručnjaci smatraju kako je do naseljavanja otoka došlo prinudno, odnosno kao posljedica neke prirodne katastrofe ili vremenske neprilike koja je određenu skupinu tadašnjih Homo erectusa "izbacila" na otok i više nisu mogli nikamo. Do takvog zaključka japanski znanstvenici došli su zbog određene sličnosti između Java, kako se kolokvijalno naziva Homo erectuse koji su također pronađeni u Indoneziji, na otoku Javi.
Zanimljivo je da je čovjek s Jave dobio svog predstavnika u svijetu stripa, i to kao istoimeni pomoćnik Martija Misterija, istraživača natprirodnih pojava.
Pretpostavlja se da su preci hobita s Floresa na to područje došli prije otprilike milijun godina, dok je još postojao kopneni put, a nakon spomenute katastrofe, podizanja razine mora ili nećeg trećeg, dio njih ostao je zarobljen na otoku. U istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu "Plos One" navodi se i kako je moguće da su hobiti bili dio skupine koja je iz Afrike išla prema Australiji prije otprilike pedeset tisuća godina.
U pokušaju rekonstrukcije izgleda hobita s Floresa znanstvenici su došli do zanimljivih podataka o njihovoj visini koja je iznosila 1,1 metar, što je za oko pola metra manje od Homo erectusa.
– Vjerujemo da je tijekom "smanjivanja" tijela došlo i do smanjivanja mozga te vrste pa je tako težina mozga s početnih 820 grama tijekom godina pala na samo 390 grama.
Gogo otima i jede ljude
Hobiti s Floresa, točnije njihovi ostaci, otkriveni su prvi put prije 12 godina, 2003., a posljednja priča o njima izgleda još nije ispričana jer je u najnovijem dokumentarnom filmu koji je o hobitima radila televizijska postaja Animal Planet ostavljena mogućnost da pojedini pripadnici te vrste još žive na Floresu.
Neki smatraju da je povijesni Homo floresiensis možda vezan za mitove o Ebu Gogou, koji su česti na otoku Floresu. Ebu Gogo je mitsko biće s otoka Floresa poznato i u drugim dijelovima Indonezije, a o kojem kruže priče da živi na Floresu te otima i jede ljude.
Na lokalnom jeziku ebu znači baka, a gogo onaj koji jede sve što mu se nađe na putu, a stanovnici otoka iz naroda Nege opisuju ga kao metar i pol visoko biće, spljoštena nosa s dlakavim tijelom i tabanima.
Mora se priznati da je sličnost s hobitima poprilična, no jednako tako se mora uzeti u obzir da mitsko biće, baš kao ni hobite, nitko nije vidio uživo. Zasad tako ostaju znanstvene tvrdnje da su pronađene kosti pripadale novoj vrsti Homo floresiensisu, a za lokalne stanovnike hobit će do daljnjega ostati njihov Ebu Gogo.
>> Još prije 100.000 godina zemljom je hodalo šest ljudskih vrsta
>> Znanstvenici tvrde da će ovo otkriće promijeniti percepciju o našim precima
