Nema Hercegovca ni Bosanca koji se nije zapitao tijekom inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović kada će BiH biti tako ponosna na svoja nacionalna obilježja i predsjednika kao što je to bila Hrvatska u nedjelju. Mogu li se uopće u ovakvoj daytonskoj državi ikada s njom identificirati svi njezini narodi? Osobito kada se zna da nema ni jednog događaja kojem se Srbi, Hrvati i Bošnjaci jednako raduju. Zapravo, uopće i nema nekih državnih svečanosti koje svi prihvaćaju. Pa čak i one na kojima se ustoličuju predsjednici izgledaju jako sumorno.
Prije tri mjeseca u BiH je bila inauguracija tročlanog Predsjedništva. U skučenom prostoru zgrade Predsjedništva Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Mladen Ivanić su položili prisegu. Tek nekoliko fotoreportera i novinara, uža rodbina, dvadesetak diplomata i političara svjedočili su tom događaju. Nije to bila čak ni udarna vijest u informativnim emisijama. Propuštena je prilika da se uz ovaj događaj okupe svjetski državnici. BiH je više nego Hrvatskoj potrebna njihova nazočnost jer baš zato što nije prioritet svjetskih sila, BiH je ostala "na pola puta", odnosno nedovršena država. Zato je inauguracija Predsjedništva bila prilika da BiH na sebe skrene pozornost svijeta.
U Hrvatskoj je to, pak, bio prvorazredni društveni događaj koji je imao odjeka u cijelom svijetu. Bila je to demonstracija domoljublja kakva odavno nije viđena u Lijepoj Našoj.
Sve je podsjećalo na 1991. Samo tada se tako pljeskalo Hrvatskoj, mahalo trobojnicama, vjerovalo u bolju budućnost...
Ispod zvonika crkve svetog Marka lebdjela je neka nada u koju su svi vjerovali. Bio sam među onih tisuću uzvanika. Svjedočio sam kako muškarci brišu suze pri skandiranju Hrvatskoj. "Otkada ovo nismo čuli", čuo sam generale koji su sjedili blizu mene. Pitao sam, zašto takvo domoljublje na jednoj običnoj inauguraciji, a mučne scene (zvižduci, uvrede) na velikim obljetnicama kao što su Oluja, Vukovar, Dan državnosti...? Tim prije što inauguracija ustoličuje predsjednika koji ima više protokolarno nego stvarno značenje.
Hrvatska je, kao i BiH, prepuna podjela; na desne, lijeve, Srbe, Hrvate, Bošnjake... Kulminacija podjela osjetila se u RH na predsjedničkim izborima, ali je pobjeda Kolinde vratila isto ono ozračje jedinstva koje je bilo i kada je pobijedio Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik '91. pukotine lijevih i desnih pokrpao je svehrvatskom pomirbom. Isto to dva desetljeća poslije želi napraviti prva hrvatska predsjednica. Vjerojatno je to jedini recept kojim se, kao onda vojna, sada može izvesti gospodarska oluja. Hrvati vjeruju kako je s Kolindom Grabar-Kitarović došao taj prijelomni trenutak.
I BiH treba pomirbu. Kao tronacionalna zemlja mora tražiti vrijednosti koje je spajaju. To nije utopija, a najbolja potvrda su Švicarska, Kanada, pa i Belgija, zemlje čiji građani različitih nacija znaju pokazati "državno jedinstvo". Preduvjet za to je međusobno reguliranje odnosa, ali i jasan status sva tri naroda.
Dolazak trojice članova Predsjedništva na inauguraciju u Zagreb je dobar znak na putu uspostave, a potom i jačanja povjerenja. Poruke Kolinde Grabar-Kitarović svakako su ohrabrile Hrvate u BiH, ali i sve tamošnje građane. Srpski član Predsjedništva i trenutačno njegov predsjedatelj Mladen Ivanić napravio je državnički potez što je prihvatio poziv na inauguraciju hrvatske predsjednice. Umnogome mu je pomogla i nazočnost srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Tako je ispalo da od Srba koji su htjeli bojkotirati inauguraciju, nazoče dva najjača predstavnika. Njihova nazočnost imat će itekako pozitivne refleksije na cijeli srpski korpus, napose onaj u BiH. Baš kao i dolazak u Zagreb bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića pred kojim je zahtjevna zadaća ponovnog približavanja Bošnjaka i Hrvata. Uostalom, Izetbegović, kao i druga dva člana Predsjedništva BiH, dolazi iz narodnjačkih stranaka. A to je politički prostor u kojem djeluje i nova hrvatska predsjednica.
Ako je izbor Kolinde Grabar-Kitarović označen kao put k novoj svehrvatskoj pomirbi, jednako tako se njezina inauguracija može promatrati i kao nova stranica u izgradnji povjerenja sa susjedima. BiH treba znati iskoristiti ovu prigodu. Svi u BiH će moći reći da su uspjeli tek kada u ovoj zemlji narodi budu ponosni na svoju državu. Kao što su Hrvati u nedjelju bili ponosni na Hrvatsku.
>> Kolinda Grabar Kitarović: Ne sjećam se da mi je premijer Milanović čestitao. Nije mi zapelo za oko
Kad bi Bosna bila cijela bez nekakvih sporednih republika, to bi već bio ponos.