ponedjeljak
2. ožujka
U “multikulturnom” Sarajevu, u kojem je izvršeno etničko čišćenje nezapamćeno u Europi, pa su ostali gotovo samo Bošnjaci, dvije stranke, članica vladajuće koalicije Demokratska fronta i oporbena Socijaldemokratska partija, za huškanje na rat i za nasrtaj na suverenitet BiH optužile su predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. I to samo zato što je pismom podupro federalizaciju BiH, o kojoj je deklaraciju donio Hrvatski narodni sabor u Mostaru. Poslužile su se jednostavnom psihologijom – onaj za koga si autoritet u kiti cvijeća vidjet će batinu ako je ti tako nazoveš. Izmislivši Karamarkovo huškanje zapravo oni sami svoje glasače i javnost u BiH huškaju na one koji hoće ravnopravnost Hrvata u toj državi. Hrvatski narodni sabor, koji čine gotovo sve hrvatske stranke u BiH, zatim Crkva, Sveučilište i hrvatske nacionalne institucije, nazvali su “tzv. Sabor”, što u prijevodu znači “tzv. Hrvati” i “tzv. narod”. Taj “tzv. sabor” i “tzv. Hrvate” optužuju zbog konfrontacije s “Bošnjacima, Srbima i Hrvatima koji misle drukčije od njih te posebno onima koji se osjećaju primarno kao Bosanci i Hercegovci”.
Eto rješenja, eto zamjene skrivenih namjera posve otvorenom težnjom za nijekanjem nacionalnosti. Dakle, prestanite biti Hrvati, budite “primarno Bosanci i Hercegovci” i nikakva problema više nema. Samo što se problem pojavljuje na svim izborima, jer manje-više svi u BiH glasuju za svoje nacionalne kandidate, a onima koji su “primarno Bosanci i Hercegovci” gotovo nema traga. Osim kad za kandidata Hrvata koji je “primarno Bosanac ili Hercegovac”, to jest za Komšića, glasuje određen broj Bošnjaka kako bi on bio “hrvatski” predstavnik u vlasti. Upravo Demokratska fronta, stranka Željka Komšića, koji, dakle, krivotvori izbore, koji krivotvori ravnopravnost naroda, optužuje Karamarka i “tzv. sabor” za huškanje na rat zato što se među ostalim protive takvoj ravnopravnosti u kojoj Bošnjaci odlučuju i o bošnjačkim i o hrvatskim kandidatima, i što žele stvarnu ravnopravnost. Dakle, protive se naumima kao što je dominacija jedne nacije, naumima koji se ostvaruju ponajviše političkim nasiljem ili ratom! Tako se Hrvatima u BiH poručuje – nasilje će se nastaviti, na ravnopravnost ne pomišljajte, svaki pokušaj da je ostvarite bit će osuđen kao nasrtaj na suverenitet BiH i huškanje na rat. Budući da su Srbi svojom separatnom Republikom Srpskom pokazali kako se baš nimalo ne osjećaju “primarno Bosancima i Hercegovcima”, maskiranje bošnjačke prevlasti tim riječima moguće je još samo u Federaciji BiH. Pa, Hrvati – ili se toj prevlasti pokorite, to jest pobosančite, ili se iseljavajte, treće vam nema. Vodeći hrvatski politički analitičari u BiH su u pravu – još samo Hrvati mogu spasiti tu državu tako što će se ona federalizirati, a oni dobiti svoj entitet, a ne bude li tako, s Bosnom i Hercegovinom je gotovo. Podijelit će se na dvije države, srpsku i bošnjačku, koje će biti ili povezane u labavoj konfederaciji ili će se odvojiti, a Hrvata će nestati. Tako će Bošnjaci ostvariti ono što se obično ostvaruje ratom, samo što oni u prljavoj balkanskoj prijetvornosti za huškanje na rat optužuju druge.
subota
28. veljače
Tito pao na listi najvećih zločinaca, a Pavelića nigdje
Prije osam godina njemački je Bild objavio ljestvicu najvećih zločinaca 20. stoljeća, na kojoj je Josip Broz Tito bio na 10. mjestu, a pripisivala mu se krivnja za smrt milijun ljudi. Sada je sličan popis objavio britanski Daily Mail, Tito je nešto “bolje” plasiran i žrtava njegova terora je manje – s odgovornošću za smrt 570.000 ljudi, “mahom političkih protivnika”, zauzeo je 13. mjesto. Ni na prvoj ni na drugoj listi nema Ante Pavelića koji bi po srpskim statistikama bio veći zločinac od Tita, što znači da beogradska propaganda ima ograničen doseg. Ali zahvaljujući njoj i drugim krivotvorinama o Drugom svjetskom ratu danas je u nekim miljeima u Hrvatskoj Pavelić fašistički monstrum, a Tito antifašističko cvijeće. Koliko će još vremena trebati da se s predodžbi i o jednom i o drugom odgrnu plaštevi laži kako bi se vidjela istina, ali i značenja njihovih država koja nisu samo negativna!?
nedjelja
1. ožujka
Nedjeljom u dva ispade nedjeljom u dvije nule
Aleksandar Stanković i Drago Prgomet! Zajedničko im je ustrajno opanjkavanje HDZ-a, a kad je prilika, eto ih na tom poslu s udruženim snagama. Prvo je Stanković na HTV-u u “Nedjeljom u dva” s Nenadom Puhovskim iskoristio inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović da po njoj pljucne, a domalo je u goste pozvao Prgometa čim je ovaj izišao iz najjače oporbene stranke. No nisu se proslavili, Stanković više ni izdaleka nema “isledničke” radoznalosti kao prije, kao da je prestao trenirati pa je, sportski rečeno, ispao iz udbaške forme. A Prgomet je cijelo vrijeme zavirivao ispod stola, pa ispod stolice, pa pretraživao džepove i rukave, pa uvlačio ruku u gaće, ali nikako da nađe Karamarkov radikalizam koji je ovom saokrajinskom HTV-ovu voditelju obećao donijeti. Tako nedjeljom u dva ispade nedjeljom u dvije nule.
utorak
3. ožujka
Trebaju li HDZ-u mračnjaci poput Pašalića
Čitam danas lijevog autora kako “pozdravlja” povratak Pašalića i Krpine u HDZ, to jest njihovu nazočnost na proslavi 25. obljetnice Prvog općeg sabora HDZ-a i njezin odjek u medijima. Za grijehe koje vadi iz “dosjea Krpina” prvi put čujem i nepoznati su mi, pa o njima neću. No baveći se Pašalićem autor mu pripisuje tek neke nevažne izjave. Bit će da mu je nezgodno podsjetiti da je, radeći Tuđmanu iza leđa, Pašalić s Kutlom (ne bez veselja Šarinića i Vesne Škare-Ožbolt) presudno pomagao širenju i jačanju lijevih, pogotovo Pavićevih medija, i gušio ionako nejake desne, valjda vraćajući nekim službama stare dugove. Znam da je, također Tuđmanu iza leđa, štitio teški kriminal i kriminalce, pa je tako i meni poput pravog mafijaša iz Ureda predsjednika prijetio kad sam kao glavni urednik “Hrvatskog obzora” objavio tekst o jednoj od prvih pljački Nadana Vidoševića, učinjenoj u nabavi agregata i teškoj desetak milijuna njemačkih maraka, u ratno vrijeme kad je u Dalmaciji bilo nevolja sa strujom. Treba li HDZ-u, kojemu se još uvijek slijeva podmeće Sanader, da mu se podmeću i mračnjaci poput Pašalića koje zove na svoje proslave!?
srijeda
4. ožujka
Ankete za plašenje, lakšu prodaju i iseljavanje
Kad bih mogao, pod prijetnjom kazne naredio bih medijima da s mnogo više rezerve objavljuju kojekakve svjetske ljestvice. I sam često pišem o siromaštvu u Hrvatskoj, o sve tješnjim pučkim kuhinjama, o demografskoj katastrofi koja nam prijeti zbog katastrofalnog gospodarstva i nezaposlenosti i srodnim temama, ali što je previše – previše je. Mediji objavljuju Bloombergovu listu 15 “najjadnijih ekonomija svijeta” na kojoj Hrvatska zauzima 8. mjesto, što su onda neki preveli i da smo među najjadnijim zemljama na planetu. Teška neistina! I kako jedan moj sugovornik kaže, objavljena zato da nas što više uplaši, da tako što lakše prodamo što još imamo i što prije bježimo u inozemstvo. Po provjerenim podacima i statistikama u Hrvatskoj se još uvijek živi i još će se jako dugo živjeti bolje nego u svim zemljama bivše države, osim možda u Sloveniji, i bolje nego u bar petnaest europskih i u desecima afričkih, azijskih, južnoameričkih... država.
četvrtak
5. ožujka
Za Jovića bi Josipović morao uvesti novo odličje
Odluka Ive Josipovića da odlikuje tako reći sve živo (papige, vrapce, vozače, kuharice, savjetnike, predstojnike...) što je u njegovu mandatu radilo u Uredu predsjednika manje je u javnosti odjeknula od propusta u toj odluci – izostavljanja Dejana Jovića, negdašnjeg mu glavnog analitičara, što je ovoga teško razočaralo. Josipoviću micanje Jovića s visoke dužnosti u Uredu nije baš pomoglo na izborima, ali ga je oslobodilo opasnosti da na odlasku s Pantovčaka uvede neugodnu novost. Naime, da je Jović ostao do kraja, zacijelo bi i njega morao odlikovati. No kako među predsjedničkim odlikovanjima nema onoga koje bi odgovaralo Joviću, morao bi uvesti još jedno. Na primjer, Red Memoranduma SANU s likom Ilije Garašanina.
petak
5. ožujka
Je li moguće da V. Pusić bude glavna tajnica UN-a
Naivan kakav jesam pitam se kako je moguće da se Vesna Pusić kandidira za glavnu tajnicu UN-a, pogotovo kako je moguće da bude izabrana. Valjda bi prvo u Hrvatskoj tu kandidaturu i taj izbor trebala zaslužiti, a u njoj stoji vrlo loše. Stranka joj u anketama ne prelazi izborni prag, za konzervativce je među najomraženijim političarima, u neizbrisivo ružnoj uspomeni ostalo je njezino organiziranje skupa u Zagrebu u vrijeme rata pod nazivom “Hrvati i Srbi” na kojem su se sudionici, probrani intelektualci iz Beograda i Zagreba, natjecali u izjednačavanju krivnje za pokolje i razaranja u Hrvatskoj, zatim njezino optuživanje Hrvatske za agresiju na BiH, itd. Bit će da se nada karijeri koju bi napravila na isti način na koji je put u UN sebi utirao Ivan Šimonović – među ostalim, sramotnim denunciranjem Ante Gotovine, to jest vlastite zemlje.
Hrvati u BIH moraju imati svoju federalnu jedinicu i stati na kraj bosnjackom unitarizmu.