Je li vjerodostojniji hrvatski ratnik, umirovljeni general Damir Krstičević ili ministar obrane Ante Kotromanović, za ministra obrta i poduzetništva Gordana Marasa nema dvojbe!Prema kriterijima SDP-ove novodomoljubne retorike, Kotromanovićeva prednost je “što je učio od generala Gotovine, dok je Krstičevićeva mana da je stjecao vojna znanja u JNA”!
Ako se u osvit skorašnjih izbora, u kojima se u 10. izbornoj jedinici natječu HDZ-ov kandidat Krstičević i SPD-ov Kotromanović, pojavilo pitanje što je bilo časnije: doći u Hrvatsku vojsku vojno neuk ili s vojničkim znanjima. To zapravo nikada i nije bilo esencijalno pitanje. Najbitnije je bilo da su se i jedni i drugi patrioti pojavili u Hrvatskoj vojsci, spremni braniti Hrvatsku.
Obrana Hrvatske bila je nova manifestacija hrvatskoga zajedništva. To se nacionalno zajedništvo pojavilo već za referenduma o hrvatskoj samostalnosti.Tada se osjetila nacionalna sloga, do toga trena i neslućeno jedinstvo tzv. domovinske i iseljene Hrvatske. Velikosrpska agresija na Hrvatsku to je nacionalno jedinstvo samo još pojačala i osnažila. Svi koji su osjećali patriotsku odanost Hrvatskoj išli su je braniti, pa među njima i Hrvati koji su u to vrijeme bili visoki oficiri JNA.
Damir Krstičević je među njima bio najmlađi. Došao je u HV, uza sve rizike koje je njegova odluka imala, da bi mu to danas predbacivao čak i jedan Gordan Maras!Zamjerke koje Damiru Krstičeviću danas stavlja ideološki preuzetni i revni Gordan Maras, jednako bi se mogle odnositi i na Antuna Tusa, Imru Agotića, Milu Dedakovića Jastreba, Petra Stipetića, Nojka Marinovića, Svetu Leticu, Davora Domazeta-Lošu... Njihov je dolazak bio ne samo vojno nego i psihološki poticajan za ustroj HV-a i sveukupni otpor agresiji. Oni su zajedno s vojno “samoniklima” Pavlom Miljavcem, Mirkom Norcem, Miljenkom Crnjcem i drugima postali ključni vojni zapovjednici i stratezi Hrvatske vojske. Bez toga zajedništva Hrvatska sigurno ne bi bila obranjena niti bi na kraju u ratu pobijedila. Tako naposljetku ni Gordan Maras sigurno nikada ne bi postao ministar, što bi za njega bio veliki gubitak, ali za Hrvatsku bi to možda bio veliki dobitak.
Da je nekada postojala nesnošljivost kakvu Maras danas pokazuje prema Krstičeviću samo zato što je iz suparničke stranke, od Hrvatske vojske i njezine ratne pobjede sigurno ne bi bilo ništa. Ako nečega danas u hrvatskom državnom vrhu manjka, onda je to upravo nekadašnja tolerancija, širina i razložnost kakve su postojale kada je formirana Hrvatska vojska. Zato ni danas ne može biti nepodnošljivosti između nekadašnjega karizmatičnoga zapovjednika IV. gardijske brigade i njezinoga dozapovjednika. Između Krstičevića i Kotromanovića može biti samo političkoga suparništva. Samo što Marasu, prerevnome vojniku Partije željnome vlasti, kao i njegovu šefu, ta korektnost ne odgovara.Zoran Milanović je svojim isključivim stavom “mi ili oni” hrvatsku politiku učinio shizofrenom. U Hrvatskoj, zbog takvoga načina mišljenja i gledišta, gotovo i nema nikakvoga zajedništva.
Svuda samo antagonizmi. Da je takva politička klima bila nekoć kada je stvarana Hrvatska, Hrvatske ne bi ni bilo. I tada je bilo neslaganja, ali u najbitnijim trenucima nacionalna je sloga potisnula sve razlike. Da nije bilo toga patriotskoga zajedništva, ne bi bilo ni jednodušnoga referendumskoga opredjeljenja za hrvatsku samostalnost, ni formiranja Hrvatske vojske niti Vlade nacionalnog jedinstva. Bez toga u povijesno presudnom vremenu ni hrvatski časnici u tadašnjoj JNA ne bi došli u Hrvatsku vojsku. Gordan Maras je svojom primitivnom klevetom uvrijedio ne samo generala Damira Krstičevića nego i sve one časne ljude koji su skinuli uniforme i šapke sa zvijezdom petokrakom i obukli odore s hrvatskim grbom. Ministar Maras podmeće generalu Krstičeviću. Kao da je Krstičević bio oličenje JNA! Kao da će izbor između Krstičevića i Kotromanovića biti i izbor između petokrake i šahovnice! Zapravo, možda će skori izbori biti dugoročni izbor između petokrake i šahovnice!
sv. Ivan Pavao II. – Karol Wojtila : Rat je zaista veliko zlo, ali ni komunizam nije daleko od toga. . Ivan Pavao II. – Karol Wojtila : Hrvati su dobri ljudi. Samo ih treba netko malo pogurati i trgnuti