Nije tajna da je zagrebačko gradsko kazalište Komedija teško stradalo u proljetnom potresu. I da se u njemu trenutno ne mogu igrati predstave. Komedijine predstave trenutno možete samo gledati online. A da stvar bude još gora, kazalište je de facto bez ravnatelja. Vršitelju dužnosti ravnatelja Damiru Lončaru uskoro istječe polugodišnji mandat. A izbor novog ravnatelja najavljen je za 9. lipnja kada bi o njemu trebala odlučivati Skupština grada Zagreba.
Kandidat koji je dobio podršku Kazališnog vijeća je akademski glazbenik i negdašnji zaposlenik Komedije s velikim iskustvom u zagrebačkoj gradskoj upravi Tedi Lušetić. Odluku Kazališnog vijeća (donesenu većinom glasova) potvrdili su i gradonačelnik Milan Bandić i Odbor za izbor i imenovanja, ali je nisu potvrdili Odbor za kulturu (!?) niti Odbor za kontrolu. Odbor za kontrolu je dodatno zapaprio stvar jer je zatražio da gradonačelnik Zagreba Milan Bandić skupštini do 9. lipnja dostavi izvješće o natječajima za imenovanja ravnatelja ustanova kulture Grada Zagreba u 2018., 2019. i 2020. godini u kojima je tražena potvrda o nekažnjavanju kandidata ili da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak. Svakako će biti zanimljivo pročitati to izvješće.
No, u vezi s izborom prvog čovjeka Komedije ima još jedna zanimljiva stvar. U opsežnom i preciznom Lušetićevu planu za ravnateljevanje Komedijom kao jedan od prioriteta stoji izgradnja nove zgrade Komedije. Nedavnim potresom, taj je prioritet samo dobio na važnosti. No, postoje i drugi razlozi zbog kojih bi Komedija pod hitno trebala dobiti novu zgradu. Kao prvo, Komedija je i glazbeni teatar specijaliziran za mjuzikle i operete. Sadašnji broj gledatelja u staroj zgradi (koja je nedavno prilično temeljito uređena, što se ipak ne odnosi na, primjerice, neophodni tonski pult) je premalen da bi skupe izvedbe mjuzikla i opereta bile čak i na granici rentabilnosti. A i scena je više nego skučena, što najbolje znaju scenografi. Kao drugo, Komedija koristi crkvenu zgradu koja je već dugo u procesu povrata, pa bi već jednom trebalo zatvoriti su ideološko-vlasničku priču o poslijeratnim komunističkim otimačinama privatnog vlasništva.
Tedi Lušetić predlaže da se nova zgrada (u “novom urbanom centru grada” za koji ne piše gdje se točno nalazi) realizira sredstvima Europske unije u novoj financijskog perspektivi i to u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj te uz sufinanciranje Grada Zagreba. Za svoj investicijski plan Lušetić je pretpostavio trošak od 5 milijuna kuna za izradu projektne dokumentacije u što je ubrojio analizu troškova i koristi, projektnu prijavu, marketing plan, idejni, glavni i izvedbeni projekt novog teatra s pripadajućim troškovnicima, ishođenje svih potrebnih suglasnosti i dozvola... ). Ukupan trošak ove investicije novog kazališta bio bi od 75 do 80 milijuna kuna.
Lušetić tvrdi da bi u novoj zgradi veličina gledališta trebala biti minimalno dvostruko veća (trenutna zgrada na Kaptolu ima samo 430 numeriranih sjedala) što bi po njemu moglo osigurati isplativost izvedbi atraktivnog glazbenog programa za koji se u Zagrebu često traži karta više (primjerice za Komedijine predstave kao što su to “Mamma Mia” ili “Isus Krist Superstar”. Naravno, tu je još i trošak od dva milijuna kuna za kupnju razglasa i dopunu rasvjete, te 200.000 kuna godišnje za nabavu instrumenata za orkestar.
Bez obzira kako će 9. lipnja proći točka o izboru Komedijinog ravnatelja za sljedeće četverogodišnje razdoblje, na gradu Zagrebu i svim njegovim službama i tijelima je odgovornost da se što prije i što konkretnije uhvate ukoštac s trajnim rješavanjem problema omiljenog kazališta s Kaptola. Riječ je o kazalištu čija mjesta popunjavaju uglavnom Zagrepčani (prema statistikama čak 80 posto Komedijine publike je iz Zagreba) što i ne čudi ako se zna koliko su građani Zagreba tradicionalno naklonjeni i opereti i mjuziklu. Riječ je i o kazalištu koje ima poseban zagrebački šarm i u kojem je, uostalom, Vlado Štefančić stvorio zagrebačku školu mjuzikla. Stoga Komediji treba hitno proaktivno djelovanje, a ne stalni kadrovski propuh koji se podgrijava u neuvjerljivim političkim gradskim kuhinjama.
