Bloomberg, internetski portal koji objavljuje vijesti iz područja biznisa, ovih je dana objavio vodič kroz svijet u 2016. godini, i to za pesimiste. Zbirka je to najnepovoljnijih scenarija, među kojima se nalazi i onaj u kojem Donald Trump dobije republikansku nominaciju i pobijedi na predsjedničkim izborima, ali i onaj u kojem Putinu konačno uspije baciti Sjedinjene Države u globalni zapećak i progurati Rusiju na poziciju najjače svjetske velesile.
Ti crni scenariji predviđaju da bi Velika Britanija mogla ranije raspisati referendum o izlasku iz Europske unije, ali i da bi se nakon toga EU mogao potpuno raspasti, i to zbog velikog pritiska migranata i neslaganja država članica oko zajedničke politike prema njima. Iako je krajem ove godine postignut dogovor o zaustavljanju klimatskih promjena, u ovom pesimističnom gledanju u globalnu kristalnu kuglu nije izostala ni mogućnost da sve to zapravo padne u vodu i da 2016. bude najtoplija godina u povijesti mjerenja, da El Nino opustoši sve što opustošiti može, da svijet pohara suša koja će u Europi u velikoj mjeri uništiti urod na poljima i u vinogradima te da Sjedinjene Države pogodi takva zima da će novoizabrani predsjednik biti primoran proglasiti izvanredno stanje. Crne prognoze protežu se i na tržište nafte na kojem bi cijene mogle vrtoglavo rasti, i to zato što će Islamska država početi napadati naftnu infrastrukturu na cijelom području Bliskoga istoka, a da će Venezuela, Nigerija i Alžir potonuti u politički kaos, pa će svijet ostati i bez njihove nafte. Istodobno Saudijska Arabija i OPEC više neće moći crpiti dovoljne količine nafte! MMF čak predviđa da bi se Saudijska Arabija u idućih pet godina mogla otklizati ravno u – bankrot!
No tome svakako treba suprotstaviti i scenarij jednog optimista koji predviđa da će SAD dobiti prvu predsjednicu – Hillary Clinton i prvog "prvog gospodina" – Billa Clintona. Ružičaste naočale omogućuju mu da vidi kako će se SAD i Rusija na kraju ipak udružiti i sa svojim saveznicima eliminirati prijetnju koju predstavlja kalifat, ali i druge probleme koji su se desetljećima gomilali u toj regiji. Optimist također predviđa da će cijena barela nafte padati zato što su ukinute sankcije Iranu koji će svojom izuzetno kvalitetnom naftom stabilizirati tržište i cijene. Vidi i to da će sljedeća godina na klimatskom planu možda biti rekordno topla, ali i to da će se pojaviti prve naznake pozitivnih trendova.
Zamršen planet
No ovaj naš planet komplicirano je i zamršeno mjesto pa bi trebalo pronaći neku varijantu koja bi uzela u obzir i pesimiste i optimiste i pokušala iznjedriti nekakvu prognozu koja ne bi zastrašivala svojim crnilom, a koja istodobno ne bi bila kičasto ružičasta. No to je teško pa ćemo se ipak osloniti na neke konkretne događaje koji bi mogli donijeti promjene, ali i koji imaju neki potencijal da učine ovaj svijet ponešto boljim mjestom. Možda ipak ne onoliko koliko bi svatko od nas želio! Predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama te parlamentarni izbori u Iranu i u Rusiji zacijelo su događaji koji su unaprijed planirani za iduću godinu, a njihovi ishodi mogli bi biti značajni.
Američka predizborna sezona, koja počinje za otprilike mjesec dana, bit će vrlo zanimljiva i neizvjesna, ali samo u onome segmentu koji se tiče republikanske nominacije za predsjedničkog kandidata. Demokrati su već postigli konsenzus o Hillary Clinton pa bi za nju sezona stranačkih predizbora mogla biti relativno kratka i slatka. No druga stana, ona republikanska, u problemu je i pitanje koje je još uvijek otvoreno jest kako će se stranka na najbezbolniji način riješiti nevolje u obličju Donalda Trumpa koji je nakon posljednjeg sučeljavanja podebljao svoju popularnost na čak 40 posto. Postoji nekoliko načina na koji to mogu učiniti, no najizglednije je da zdrava jezgra stranke već sada intenzivno radi na terenu, u saveznim državama, kako bi tamošnji republikanci na predizborima dali podršku nekom drugom kandidatu, najvjerojatnije Marcu Rubiju.
Kako stvari stoje, Hillary Clinton smiješi se sigurna pobjeda i ulazak u Bijelu kuću, a u međuvremenu bi moglo biti još iznenađenja. Za potpredsjedničkog kandidata mogla bi izabrati Elizabeth Warren, jednu od najmoćnijih političarki u Washingtonu, pa bi nacija završila u rukama dviju žena. No govori se i o Julianu Castru, mladoj nadi demokrata i potomku imigranata iz Meksika, koji bi mogao postati prvi potpredsjednički kandidat latinskoameričkog porijekla. Gotovo je potpuno sigurno pak da će neku ulogu u Hillaryinoj administraciji igrati i njen protukandidat Bernie Sanders koji sam sebe naziva demokratskim socijalistom. Neki analitičari čak nagađaju da bi na čelo State Departmenta mogao stati bivši predsjednik Bill Clinton, što bi bilo izuzetno dobro za američku vanjsku politiku, ali malo vjerojatno. Kako će novi stanar Bijele kuće prisegu položiti tek u siječnju 2017. godine, o nekoj budućoj politici nove administracije moći ćemo nagađati tek za godinu dana.
Iranski izbori
U međuvremenu sav teret svjetskih kriza leži na Baracku Obami i Johnu Kerryju. Iako je nezahvalno vući velike i presudne poteze u posljednjoj godini mandata, ovaj dvojac mogao bi biti prisiljen da to učini, osobito ako o tom potezu budu ovisili svjetski mir i stabilnost. Kerry, koji se pokazao kao izuzetno vješt i agilan državni tajnik, mogao bi visoko kotirati za mjesto u budućoj administraciji.
U Rusiji se održavaju parlamentarni izbori, i to u rujnu, a oni će biti samo dodatna potvrda moći ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je učvrstio svoju poziciju gotovo do statusa nedodirljivosti. No zanimljiviji od ruskih parlamentarnih izbora bit će oni u Iranu zato što bi se u toj zemlji moglo štošta promijeniti, čak i strukture koje nisu mijenjane od Islamske revolucije 1979. godine. Postoje brojne naznake da se iranska politička scena uvelike preslaguje uoči izbora za parlament, ali i za Vijeće eksperata, tijelo koje bira vrhovnog vjerskog vođu, a koji su zakazani za kraj veljače.
Predsjednik Hasan Rohani, nakon vladavine dosta radikalnog i nezgodnog Mohammeda Ahmadinejada, zadobio je široku podršku javnosti i svojom vanjskom politikom i željom da doista oživi gospodarstvo i dade snažnu injekciju privatnom sektoru. U tom svjetlu već postaje vrlo jasno da će novi parlament biti dodatna potpora Rohaniju kojega bi se moglo opisati kao pragmatičnog umjerenog konzervativca uz kojeg će sasvim sigurno stati i vrhovni vjerski autoritet ajatolah Ali Hamnei, ali i bivši predsjednik Akbar Hashemi Rafsanjani i reformist Mohammed Hatami. No tranzicija u umjerenije političke vode bit će postupna, pa se ne očekuje da će se podrška predsjedniku zatražiti i od radikalnijih reformista. A i klerikalno Vijeće eksperata uskoro bi moglo doći u priliku da bira novoga vrhovnog vjerskog vođu zato što je Ali Hamnei vrlo krhka zdravlja. Ima naznaka da politička grupacija okupljena oko predsjednika ima namjeru pokrenuti inicijativu da tu funkciju više ne obnaša jedan čovjek, već vijeće koje bi se sastojalo od više članova, što bi bio zaista velik i revolucionaran preokret.
Uvjeti Londona
I na kraju nešto o našoj Europskoj uniji koju čekaju razgovori i pregovori o zahtjevima koje je odaslala Velika Britanija kako bi ostala članicom Unije. Iako je cilj Londona reformirati odnose unutar Unije, što je u principu nužno potrebno, njihov zahtjev polako skuplja sve više pristaša. Kada se tome pribroji otpor prihvatu i raspodjeli izbjeglica po zemljama članicama, može se jasno vidjeti da se u poseban blok pomalo izdvajaju zemlje koje su bile članice Varšavskog pakta. Ako se ne riješi sirijska kriza i ako se ne zaustavi izbjeglički val, ove bi zemlje mogle postati nezgodan "kamen u cipeli" onih starijih članica, možda čak i puno nezgodniji od Velike Britanije. A što se proširenja tiče, Unija bi u 2016. konačno trebala obratiti pažnju na Makedoniju, čiji put prema članstvu stoji na ledu već neopravdano dugo. Uz to, niz događaja iz 2015. u Bosni i Hercegovini govori u prilog tome da se Daytonski sporazum potrošio i da treba nešto mijenjati. No to ne možemo očekivati od EU pa vjerojatno treba čekati 2017. i novu američku administraciju.
Najveća želja onih koji svijet gledaju kao umjereni optimisti sigurno je zaustavljanje rata u Siriji i iznalaženje sveobuhvatnog i funkcionalnog političkog rješenja za tu zemlju. No tu ima toliko nepoznanica, toliko nedoumica i toliko strana koje su u taj sukob već sada uključene da je krajnje nezahvalno prognozirati hoćemo li kraj iduće godine dočekati s mirnom Sirijom koja kreće na put obnove, kako one fizičke, tako i političke i gospodarske, ili ćemo pak biti svjedoci scenarija u kojem bi ovaj rat mogao zaprijetiti ne samo široj regiji nego i Europi i dijelu Azije. *
>> Lagarde: razočaravajući globalni gospodarski rast u 2016.
Sotona u ženskom izdanju !