Gotovo je bolno gledati kako se Crkva otpočetka pandemije svija kao list na vjetru. Potpuno podčinjena civilnim vlastima, sjetit ćete se, upravo je Crkva pristala na „pandemiju zatvaranja crkava“ počevši od Italije, Slovenije, Austrije, proširivši se kod nas preko Istre i Rijeke na cijelu zemlju. Kao da je u tim prvim danima upravo Crkva prepoznata kao jedan od ključnih širitelja virusa, pa je hitno trebalo zatvoriti među prvima crkve i tako eutanazirati duhovni život. U redu, ako je tako bilo u početku pandemije i ako je i Crkva zbog nepoznavanja njezine naravi morala pokleknuti pred epidemiološkim zahtjevima, drugi je pandemijski val donio identičnu vrstu izazova, s tom razlikom što civilne vlasti nisu ovoga puta konzultirale crkvene vlasti, pa su (možda čak u želji da Crkvi izađu ususret) donijele nelogične mjere o 25 vjernika na misnim slavljima. Koje su, za blagdane, povećali.
Opet možda Crkvi želeći izaći ususret, no to je Crkvi izazvalo novu bol zbog mržnje i manipulacija u javnosti. Jedna od najsvježijih je ona nekoga tipa iz Oroslavja, koji je, tobože kako bi prokazao nepravedni sustav e-propusnica, kao razlog naveo da mora u Sv. Mati Slobode na Božić tražiti duhovni mir, pa mu je propusnica odobrena u pet minuta. Radi se o čistoj manipulaciji. Ili je bio u dosluhu s onim tko izdaje propusnice, pa mu je frendovski odradio tu priču ili se radilo samo o provokaciji, koju je netko iz sustava e-propusnica iskoristio kako bi osobno napakostio Crkvi.
Jer se vijest munjevito proširila javnim prostorom, promovirajući manipulatora kao heroja, a Crkvu kao negativca, premda je očito da Crkva s njegovim igrokazom nema nikakve veze. Osobito ne Sv. Mati Slobode, koja je, gle slučaja, već bila javno silovana u drugom pandemijskom valu. Pandemija je očito veliki izazov za Crkvu i crkvene vlasti. Pokazalo se to i na primjeru cjepiva i početka cijepljenja. Posve prispodobljena naravi današnjega svijeta, Crkva sa svojih znanstvenih instanci poručuje kako je vjernicima birati između manjega zla, a onda se te preporuke prenose na druge razine odlučivanja u Crkvi. Malo je reći da su vjernici zbunjeni tom odlukom.
No, ono što ih čeka u budućnosti bit će još veća zbunjenost. Naime, logika svijeta promaknula se u antilogiku i kroz primjer cijepljenja šalje kontradiktorne poruke. Najavljujući baze podataka o cijepljenima i neke „cijepne putovnice“, očito se već na početku puštanja cjepiva na tržište šalje poruke da svima koji ne pristanu na cijepljenje prijeti sudbina građana drugoga reda. Logika svijeta tu nije konzistentna, jer ako, primjerice, zagovara pravo čovjeka tj. žene da raspolaže svojim tijelom u pitanju pobačaja, zašto toga prava lišava one koji neće pristati na cijepljenje, tj. kao da njihovo tijelo više nije njihovo vlasništvo. Paradoksalno je da iza i jednog i drugog silogizma stoji smrt tj. ne-život. Kako na primjeru takvog razmišljanja primijeniti aktualni crkveni stav o izboru manjega zla? Odgovor će, zacijelo, doći sam. I to vrlo brzo. Ne krene li cijepljenje prema planu, pa se ne procijepi 70 % “krda”, logikom sile kojom si je dosad krčila put, pandemija će, aktivirati mehanizme sofisticirane prisile.
Crkva bi se opet mogla prva naći na udaru, pa npr. onaj tko nije cijepljen neće moći više na misu. Pretjerano? Možda. No, na to je upozorio biskup mons. Antun Škvorčević, citirajući za aktualnu situaciju u božićnoj poruci stav Trajnog odbora Komisije biskupskih konferencija EU, koji se u jednom svom dokumentu osvrće na upute Europske komisije o slavljenju ovogodišnjih božićnih blagdana kao miješanje javnih vlasti u mjerodavnost vjerskih zajednica koji podsjeća javne dužnosnike na obvezu izvršavanja članka 17. Ugovora o funkcioniranju EU po kojem je „ključno savjetovati se s Crkvama i religijskim zajednicama kad se razmatraju pitanja koja u dokumentima EU imaju vjerski karakter“. Prekrši li se ponovno ovo pravilo, Crkva će doći u dosad najnezavidniji položaj u novijoj povijesti. Dopusti li da je se izjednači s kafićima i teretanama, nad Crkvom se nadvija prijetnja gubitka vlastite autentičnosti, koja ne ide pod ruku s logikom svijeta, ma koliko se to nekome činilo čudnim u ova teška vremena.
>> VIDEO Župnik slavi misu u kapelici, a vjernici je prate u grijanim autobusima ispred nje
Svećenstvo kod nas gubi autentičnost od kad su postali državni službenici. U vrijeme komunizma, kada je crkvu u Hrvatskoj financirao Vatikan i milodari, svećenici su bili glas naroda koji je hrabro čuvao hrvatski identitet. Sada je slično onome kako je Tito htio da bude, državna crkva koja sluša vlast.