Od ponedjeljka nastupa “treća faza” popuštanja epidemioloških mjera uvedenih zbog koronavirusa. Premda na snazi ostaju još tzv. horizontalne mjere, opći je dojam da je to sada to i da se život konačno vraća u normalu. “Struka” nas i dalje upozorava kako se karantena još može vratiti, ali teško da ta upozorenja itko više uzima ozbiljno.
Jednostavno nam je dosadilo glumiti kao da smo svi okuženi i želimo se što prije vratiti normalnom životu. Uostalom, takav stav očito dijeli i politička klasa, koja je već počela s pripremama za izbore. U prvim tjednima pandemije obuzeo nas je čudan osjećaj istovremene prestrašenosti i uzbuđenja pred nepoznatim “nečim”, za koje su nam rekli da je nova Justinijanova kuga. Stoga smo svi pojurili u nabavu hrane i toaletnog papira kako bismo se osigurali za nekoliko tjedana koje ćemo provesti zabarikadirani kod kuće.
S druge strane smo se pomalo i obradovali neplaniranom godišnjem odmoru. Tako smo manje-više svi bili spremni mjesec-dva provesti u “ravnanju krivulje” i gledanju filmova i serija na Netflixu. Sada se nalazimo na drugom kraju te sage. Uglavnom smo izguštali sve one zabavne sadržaje koji služe za ubijanje kućne dosade i samo je pitanje vremena kada ćemo se početi pitati nije li sve ovo bila samo jedna velika pogreška? Kod mnogih je već strah od korone zamijenila zabrinutost od čega živjeti i kako plaćati račune. Tim sumornim mislima naročito su pogođeni zaposleni u privatnom sektoru i oni čiji je posao vezan za turizam i ugostiteljstvo. Zbog toga sve ovo mnogima više nije zabavno, u njima raste gnjev i žele svoje živote nazad.
Dok je trajala panika oko korone ti strahovi su nekako bili potisnuti, dok sada izbijaju na površinu. Već od ovog će ljeta za mnoge od nas početi ozbiljne ekonomske teškoće. To su stvari o kojima ćemo u idućim mjesecima pričati sa svojim prijateljima u kavani i kolegama na poslu, a ne o koroni. Također ćemo polako shvaćati kako malo tko od nas zna nekog tko zna nekog tko se zarazio koronom. Kako testovi na antitijela budu pokazivali kako je zaraženost bila puno manja od predviđane, tako će neminovno sve više ljudi postavljati pitanje je li sve ovo uopće imalo nekog smisla?
Netko je mudar jednom rekao: “Možete neko vrijeme lagati sve ljude, i možete lagati neke ljude sve vrijeme, ali ne možete od svih ljudi praviti budale sve vrijeme.” Ovaj aforizam gotovo da u dlaku opisuje našu trenutačnu situaciju. Do jučer su većinu nas uspješno vukli za nos dizanjem panike oko virusa. Znamo da i danas postoje neki entuzijasti koji bi htjeli da zatremo virus do kraja i pravimo “corona-free zone”. Ali, sada je pravo pitanje hoće li većina ljudi na kraju doći do zaključka kako smo svi ispali budale i nasjeli na sijanje panike? Tu već istinitost gornjeg aforizma postaje upitna.
Naime, svi znamo kako nam vlasti oduvijek lažu i da s tim nemamo problema. Dojam je, zapravo, da pomalo i uživamo u tome jer bez našeg voljnog pristanka valjda nam ne bi toliko uporno lagali? Ali, kao da ovaj put stvari ipak stoje malo drukčije. Kada nas lažu o nekoj velikoj prijetnji po opći interes kako bi oni unaprijedili svoj osobni interes, to uvijek prolazi. Pitanje je, međutim, koliko će to držati vodu i povodom koronavirusa?
Naime, prijašnje laži ipak nisu imale tako izravne posljedice za živote većine ljudi. Te smo laži bez problema mogli gutati jer one nisu sasvim ugrožavale normalan život – mogli smo i dalje slobodno izlaziti van, družiti se s prijateljima i odlaziti na posao. Nikome dosad nije palo na pamet da nas tjera da s pelenom na licu stojimo u dugačkim redovima ispred trgovina i oponašamo Sjevernu Koreju. Ovo je bio direktan udar na naš način života, s ozbiljnim posljedicama za sve, tako da možda i postoji šansa da opravdamo zaključak našeg aforizma.
A možda ćemo svi ubrzo zaboraviti na ovu loše režiranu melodramu? Možda će nam, prije nego što počnemo razmišljati o tome zašto su nas tjerali da se dva mjeseca skrivamo ispod kreveta, pažnju preusmjeriti na novu paniku – na financijski i ekonomski krah koji nam slijedi? Možda je s koronom izumljena i nova formula vladavine – vladavina putem stalnog dizanja panike? Čisto da provjere koliko pritiska možemo podnijeti. Jer, na kraju, netko se u svemu ovome mora i zabavljati.
Godišnje samo od kardiovakularnih i malignih bolesti 540ljudi na100,000 umire ,zamislite koliko ih je tesko bolesno.cjeli zdravstveni sustav te bolesnike drzi na cekanju ,koliko Ce ih umrijeti jer nisu dobili pravodobnu pomoć.strucnjaci koji se bave javnim zdrastvom imaju sve pokazateljee ali ih je sram to prikazati .uvijek govore struka je odlucila a znamo da je odlucila politika.a ovi pacijenti neka ne brinu prije Ce dobiti neizlječivi karcinom nego korona virus ako ih to tjesi