Zna li se kako prema zakonodavstvu EU svinja othranjena genetski modificiranim (GM) kukuruzom ili sojom uopće nije GMO, kao ni hrana za ljude te hrana za životinje koji su GMO-om “onečišćeni” u količini manjoj od 0,9%, sve su opravdaniji zahtjevi da se hrana u kojoj nema ni “g” od genetski modificiranih organizama u Hrvatskoj zakonski može označiti kao “GMO free”.
Kupnjom nekog prehrambenog proizvoda u Hrvatskoj, ali i drugdje u EU, uopće nismo sigurni da on makar u manjim dozama ne sadrži GMO.
I sam izostanak takve napomene implicira, naime, kako GMO-a u njemu uopće nema. A kako u EU nema jedinstvenog zakonodavnog okvira vezanog za prisutnost ili odsutnost GMO-a u hrani niti je s obzirom na stav EK te lobiranja multinacionalki izgledno da će ga uskoro biti, nije nerealno nadati se kako bi članice EU, pa tako i RH, same mogle donijeti regulativu označavanja GMO free proizvoda, smatra Marijana Petir koja je u Europskom parlamentu pokrenula inicijativu označavanja hrane bez GMO-a, kao i proglašenje regije Alpe Adria GMO free, koju je potpisalo već 35 zastupnika iz Austrije, Slovenije, Italije, Mađarske i Hrvatske.
Kako to rade drugi
– Hrvatska svakako treba donijeti zakon kojim će regulirati označavanje GMO free proizvoda. To što kod nas nije dozvoljena sjetva GM sjemena niti proizvodnja GM poljoprivrednih proizvoda naša je strateška prednost koju moramo iskoristiti na bolji način u korist naše poljoprivrede i turizma – odlučna je Petir. Danas čak 18 članica EU nema nikakav zakon koji bi regulirao označavanje hrane bez GMO-a. Zakonodavstva Njemačke i Francuske potiču označavanje GMO free proizvoda, dok se u Belgiji i Švedskoj, primjerice, to zabranjuje. U Europi postoje i tzv. NO-GM opskrbni lanci koji nude isključivo hranu bez GMO-a, najviše u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Švedskoj, iako na pakiranjima ta činjenica nije istaknuta u vidu oznaka, navodi Petir.
U Francuskoj, međutim, sve limenke kukuruza koji je proizveden u matičnoj zemlji nose GM(O)-free oznaku, dok u Sloveniji oznaka “brez gso” obuhvaća biljne i životinjske proizvode (meso, mlijeko i jaja), akvakulturu i pčelarstvo. Neke zemlje članice donijele su zakone i smjernice koje se odnose i na hranu za životinje koja ne sadrži GMO. U Finskoj i Nizozemskoj sve životinje moraju od rođenja biti hranjene hranom koja ne sadrži GMO, a kad je o peradi riječ, Austrija i Francuska, primjerice, zabranjuju GM hranu već od trećeg dana starosti životinje. – Kupcima u svim zemljama treba osigurati pravo na informirani izbor hrane, a oznaka GMO free može omogućiti i dodanu vrijednost poljoprivrednom proizvodu, veću zaradu poljoprivrednim proizvođačima i otvoriti im nova tržišta. A tako će lakše konkurirati i uvoznoj robi koja može biti onečišćena GMO-om i također bi trebala biti označena kako bi potrošači znali što kupuju – tvrdi Petir, s kojom se slažu i umirovljeni genetičar Marijan Jošt i predsjednik HPK Mato Brlošić.
Važna i edukacija potrošača
– Apsolutno sam za označavanje GMO-free hrane, a treba i raščistiti i što je to GM soja kojom se stoka danas uglavnom hrani, a kancerogeni herbicid glifosat koji je najuže vezan s GM hranom, i preko mesa ga konzumiraju i ljudi – kaže Jošt, dok Brlošić poziva i na jače kontrole uvozne soje, koje ni RH ni EU nemaju dovoljno, a uglavnom potječe iz GMO-om zagađenog Brazila. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić smatra kako hrvatski proizvođači zaslužuju da njihovi proizvodi nose oznaku GMO-free i tvrdi kako se već radi na uspostavi sustava za označavanje i kontrolu GMO free prehrambenih proizvoda.
– Posebnu pažnju posvetit ćemo edukaciji potrošača o tome koja je razlika u hrani koja će nositi takvu oznaku od one koja ga neće imati – kazao je Tolušić.
>>Hrana koje se uvozi iz EU ne prolazi gotovo nikakvu sanitarnu kontrolu
>>Domaća hrana pod jakim kontrolama, ali za uvoznu vrijede labavija pravila
Nećemo