Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Za vas smo pratili koloplete tema, od politike i gospodarstva, preko sporta do mode, kulinarstva, noviteta u autoindustriji i tehnologiji. Naši su novinari i fotografi izvještavali s lica mjesta - bili su na požarištima, klizištima, na područjima razorenim potresima i poplavama te na prvoj crti bojišnice. Istraživali smo, pisali smo o bolnim trenucima, tragedijama i katastrofama, ali pisali smo i priče koje su vam, nadamo se, uljepšale dan, izmamile osmijeh, vratile nadu i vjeru da dobri ljudi nisu vrsta koja izumire, da će uvijek biti onih koji su spremni riskirati vlastiti život kako bi spasili život često potpunog stranca. Upravo smo te priče odlučili 'reprizirati', jer njihovi su glavni akteri oni, koje popularno, ali nepravedno često nazivamo 'malim ljudima', iako su itekako veliki. Za 65. rođendan Večernjaka, iz naše bogate arhive, donosimo serijal od 65 priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Priče o tim velikim 'malim' ljudima, složit ćete se, zaslužuju biti bar još jednom pročitane. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi'; i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Kada je 5. travnja 1962., 40-godišnja domaćica Dragica Martinčević zatvorila vrata svog stana u zagrebačkoj Dubravi te otišla kod susjeda, ni slutila nije da je to mogao biti posljednji put da vidi svoja tri sinčića, četverogodišnjeg Marijana, godinu dana mlađeg Zlatka i najmlađeg Zdravka, koji je tada imao samo 9 mjeseci. Nedugo nakon što ih je majka ostavila same, jedan od dvojice starijih dječaka došao je do kuhinjskog štednjaka, ne sluteći da je to što radi opasno, lopaticom koja je bila pored peći ugrabio je žar te ga je potom istresao na dječji krevetić.
Za samo par sekundi posteljina na krevetiću se zapalila, a radoznali mališani, nesvjesni opasnosti, sa zanimanjem su promatrali vatru koja se širila. Ubrzo je čitavu kuhinju, čiji su vrata i prozori bili zatvoreni, ispunio gust dim, koji se potom počeo provlačiti kroz pore te je prokuljao na hodnik. Tek tada su stanari primijetili da nešto u zgradi gori, no još uvijek nisu mogli locirati gdje točno gori.
Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Nakon nekog vremena ustanovili su da je požar izbio u stanu majke trojice dječaka, Dragice Martinčević. No, vrata su bila zaključana te, u prvi mah, nitko od susjeda nije želi provaliti u stan, niti se itko dosjetio da s vanjske strane, kroz prozor stana, pokuša spasiti djecu iz požara koji je uzimao sve više maha. Gusti je dim sve više kuljao kroz pukotine zatvorenog, kuhinjskog prozora i da u tom trenutku nije naišao jedan 15-godišnji dječak, pored gomile susjeda, koji su bespomoćno promatrali stan u plamenu, dogodila bi se strašna tragedija koja bi odnijela tri dječja života.
Heroj sa samo 15 godina
„Kada sam se vraćao iz mljekarstva, u Plevljanskoj ulici (Kijevska ulica u Dubravi) kojom sam prolazio, zamijetio sam metež. Ljudi su se muvali oko zgrade iz koje je, kroj jedan od prozora, kuljao dim“, ispričao je novinarima 15-godišnji Zlatko Bastalec. U gomili je zamijetio jednu ženu koja je izbezumljeno trčala po dvorištu stambene zgrade, dok su ostali stanari bespomoćno promatrali kako vatra guta njen stan. Kada je doznao da je to majka trojice mališana koji su ostali zarobljeni u požaru, Zlatko je, bez razmišljanja, odlučio krenuti u vatru kako bi spasio djecu.
„Svi su bespomoćno stajali pored postavljenih ljestava, no nitko se nije usudio popeti do stana te pokušati kroz prozor izvući djecu, jer je dim sve više kuljao iz kuhinje. Ne razmišljajući mnogo, popeo sam se ljestvama kako bih spasio dječake. Razbio sam staklo na prozoru kuhinje u kojoj su bili mališani te sam ušao u prostoriju punu dima, iz koje se više nije čuo dječji plač niti vrisak. Kroz gusti dim ugledao sam malog Marijana koji je bez svijesti ležao na podu. Iako me dim gušio, podigao sam ga i nekako donio do prozora te ga predao ljudima koji su stajali na ljestvama“, ispričao je dječak– heroj.
Užasnut prizorom koji je zatekao u gorućem stanu, počeo je plakati, dim ga je sve jače gušio i sve je teže disao, no nije ustuknuo pred vatrom. Nakon Marijana, uspio je u zadimljenoj prostoriji pronaći i njegovog godinu dana mlađeg brata, trogodišnjeg Zlatka, koji je nepomično ležao u uglu kuhinje, u kojoj su se, nakon dječjeg krevetića, tada već bili zapalili i drugi dijelovi namještaja.
„Do trećeg, najmlađeg djeteta, 9-mjesečnog Zdravka više nisam mogao doći, no srećom, tada su već i stanari priskočili u pomoć i otvorili su vrata kuhinje, a ubrzo su stigli i vatrogasci te su sva trojica dječaka spašena i odmah prevezena u bolnicu“, ispričao je tada 15-godišnji Zlatko Bastalec, dječak koji se u nesreći jedini snašao i pravovremeno reagirao, dječak koji je sa svojih samo 15 godina već spasio živote trojice mališana.
Od nesreće koja je zahvaljujući upravo njemu dobila sretan kraj, prošle su 62 godine. Zlatka Bastaleca, koji bi ove godine slavio svoj 77. rođendan, na žalost, nismo pronašli, no jedan od njegovih prezimenjaka rekao nam je da se njegov stric, koji je preminuo prije nekoliko godina, zvao Zlatko Bastalec.
„Bio je to veliki mangup u Dubravi i sasvim je moguće da je napravio takav podvig. Moj je otac svojevremeno spasio bebu, koju je pronašao u potoku i negdje u sjećanju mi zvoni da je i stric imao svoju herojsku priču, no o tome se u obitelji nije mnogo govorilo“, rekao nam je Zagrepčanin koji s herojem iz 1962. dijeli isto prezime, a po njegovim riječima možemo samo zaključiti da se dobar glas ponekad i ne čuje dovoljno daleko.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
