Iz rodnih Ričica kod Imotskog u Njemačku je došao kao dijete od osam godina. Bilo je to davne 1971. godine kada je Petrov otac Ante Budimir nakon devet godina rada u Njemačkoj odlučio dovesti cijelu obitelj u Bad Homburg. Otac je najprije radio kao građevinar, a kasnije kao hotelijer kupivši vlastiti hotel Zum Löwen te na kraju osnovao tvrtku za uvoz hrvatskih vina, maslinova ulja i ostalih proizvoda u Njemačku.
Po završetku studija ekonomije u Frankfurtu na Majni, Petar Budimir radio je kod oca, a potom je preuzeo vođenje obiteljske tvrtke Budimir Import-Export. S vremenom je proširio asortiman uvoza hrvatskih proizvoda, a prodaju, osim na njemačkom tržištu, proširio je i na tržište ostalih europskih zemalja.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, kad dolazi do olakšanja uvoza svih prehrambenih proizvoda, pogotovu visokokvalitetnog sira i suhomesnatih proizvoda te hrvatskih vina i maslinovo ulje koji se najviše traže u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, Budimirova tvrtka znatno je povećala kvote uvoza i pozicionirala se kao najvećih uvoznik hrvatskih vina, maslinova ulja i alkoholnih pića ne samo u Njemačku već i šire.
Svoju tvrtku, kojoj je promijenio ime u Budimir – Kroatische Weine und Feinkost, od početka vodi pod geslom "uvozi i prodaji samo ono što i sam jedeš i piješ". Vođen tim geslom, iz godine u godinu ostvaruje povećanje prodaje orijentirajući se, osim na poznate i u svijetu priznate hrvatske brendove, i one koje sam prepoznaje kao visokokvalitetne s cijenom koja odgovara kvaliteti.
– Zbog manjih poreza i trgovačkih marži mnogi su hrvatski proizvodi na njemačkom tržištu jeftiniji nego u Hrvatskoj te samim time i konkurentniji u tržišnoj utakmici gdje omjer cijene i kvalitete mora biti uravnotežen – smatra Budimir koji u obiteljski posao, u kojem mu pomažu supruga Tonka i brat Ivo, polako uvodi sina Antu Budimira koji nosi djedovo ime i prezime, a koji novim idejama i znanjem stečenim na nedavno završenom fakultetu unosi svježinu u poslovanje.
Ne treba se do Njemačke da bi se kupovalo jeftinije nego kod nas, dovoljno je do Bregane, Kopra ili Trsta. O Mađarskoj , Bosni ili Srbiji da ne pričamo... No, to je tako. Imamo enormno veliki javni sektor i gomilu interesnih skupina na proračunu, treba to nekako hraniti. Zato imamo tolike poreze, toliko visoka davanja na plaće. Parafiskalni nameti su među najvećim u EU. Nema tu pomoći... Najgore je što se radi toga šikaniraju sposobni i stručni, te to još samo dodatno tjera takve van. Šteta. Činilo se da bi se moglo od Hrvatske nešto i napraviti, no sve pada u vodu jer se izbjegavaju reforme javnog sektora... Jedino što je sigurno je daljnji egzodus mladih stručnih ljudi, rast cijena, rast raznih davanja, sve glomazniji i neefikasniji javni sektor, sve lošije javne usluge. Predviđaju da ćemo pasti ispod 3 mil. do 2050. godine, no vjerojatno će to biti i puno prije, možda i do 2030. godine...