Hrvati katolici u Bugojnu već su s dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine dobili određenu razinu nacionalne i vjerske slobode pa su započeli kulturno uzdizanje te istovremeno izgradnju župne crkve. Već dogodine organizirana je prva zabilježena kazališna predstava u župnom stanu, a javila se i želja za utemeljenje gradske čitaonice. Ona je službeno otvorena tek 1900. godine, premda je ranijih godina djelovala u tajnosti u jednomu iznajmljenu stanu u Bugojnu.
U duhu takva kulturnoga uzdignuća i poleta hrvatskoga naroda osnovana je u Bugojnu i podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. Dogodilo se to 1906. godine. Od tada se i u Bugojnu organiziraju zabave po uzoru na Napretkove zabave u Sarajevu i Mostaru, na kojima su se uspješno promovirale ideje Društva. Prva veća zabava takve vrste organizirana je u Bugojnu već 1909. godine. Bio je to Napretkov dan s priredbom. A kako stoji u pisanim tragovima ovoga razdoblja, prije svega u Napretkovu godišnjaku, ova je zabava donijela mnogo prihoda Podružnici koja je u tom trenutku brojala 50-ak članova.
O prvom razdoblju Napretka u Bugojnu, sve do prekida svake djelatnosti, nacionalizacije zgrade, gašenja Napretkovih umjetničkih i glazbenih sekcija, mnogo je pisanih tragova. Oni su uglavnom sažeti u monografiji koja je objavljena 2006. godine, uz stogodišnjicu prvotnoga osnivanja bugojanske podružnice Napretka pod naslovom „S Napretkom kroz stoljeće 1906. – 1916.“. Drugi svjetski rat unio je mnoge promjene među Hrvate Bugojna te je primjerice ugašen Napretkov zbor „Tomislav“, no članovi su nastavili pjevati pod okriljem crkvenoga zbora. Osim toga, nakon službenoga gašenja HKD-a Napredak 1949. godine, utemeljeno je 1950. godine Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“, u okviru kojega su svoju djelatnost nastavili članovi pjevačkoga zbora, folklornih skupina i svih ostalih Napretkovih sekcija.
Obnova uoči novoga milenija
Napredak je u Bugojnu na novi život ustao 1990. godine na obnoviteljskoj skupštini održanoj 23. prosinca. Istaknuti književnik Vitomir Lukić tom je prilikom istaknuo proročke riječi: „Tek narod koji se obnavlja zaslužuje da živi u povijesti.” Na skupštini su zabilježeni nastupi pjevača, a dvoranom su odjekivali zvuci tamburica i klavira. Pod ravnanjem prof. Renate Kolovrat odmah je utemeljen Napretkov mješoviti pjevački zbor, koji je svoj prvi veliki nastup imao uz dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine.
Uz početak korizme iste je godine upriličen i maskenbal, ali je uskoro djelatnost Napretka u Bugojnu reducirao vihor Domovinskoga rata. U tom je razdoblju ipak podizao duh slobode, osvješćivao u svojim mogućnostima hrvatski narod Skopaljske doline i ostao svim srcem i umom vjeran svom narodu, kako stoji u ranije spomenutoj Monografiji o Napretkovoj podružnici u Bugojnu.
Čim je to bilo moguće, krajem ratnih događanja 1995. godine, Napretkovi su zboraši iz Bugojna, pod vodstvom tadašnjega župnika fra Janka Ljubosa i č. s. Krešimire Skopljaković, gostovali u Zagrebu te u Stuttgartu i Münchenu, gdje su bili raseljeni Bugojanci. Slično gostovanje ponovljeno je već sljedeće godine, ponovno u Zagrebu, zatim u Berlinu, Simbachu u Donjoj Bavarskoj te u austrijskom Welsu. Osim glazbenih nastupa i gostovanja zboraša, spomenuti župnik fra Janko već je 1995. godine u zajedništvu s dopredsjednikom Podružnice Napretka u Bugojnu u Simbachu organizirao umjetničku izložbu pod naslovom „Oaza ljepote usred rata“, s ukupno 76 djela najvećih hrvatskih umjetnika. Ove aktivnosti simpatizera Napretka, jer službeno još uvijek nije postojala podružnica ovoga Društva u Bugojnu, najavile su dolazak novoga vremena za Hrvate Bugojna. Naime, 4. prosinca 1998. godine održana je u Bugojnu izborna skupština, a 9. veljače 1999. godine Podružnica je registrirana pri Ministarstvu pravosuđa Srednjobosanskoga Kantona, čime je stekla pravni status.
Kulturno uzdignuće Napretka
O ovom vremenu još uvijek postoji i živo sjećanje među Napretkovcima. Na to razdoblje posebno je ponosna današnja predsjednica Podružnice Bugojno gospođa Dubravka Vukadin. Tako ona svjedoči kako je među prvim zadacima bio je povratak vlasništva nad ranije nacionaliziranim Hrvatskim domom. „Sve u svemu, započeo je doista intenzivan rad na obnovi ove podružnice Napretka u teškom vremenu poraća u Bugojnu. Veliku pomoć pružio je župnik fra Mirko Majdandžić koji je Napretkovcima ustupio i prostorije župnoga ureda. Još i ranije fra Janko Ljubos podržavao je naš rad, a i kasnije. Svi su franjevci koji bi dolazili na službu u našu župu sv. Ante bili pravi podupiratelji.”
Kako svjedoči predsjednica Vukadin, prvi veći koncert od obnove Napretka u Bugojnu je održan uz Uskrs 1999. godine, 10. travnja. Tada je u koncertnoj dvorani Kulturno-sportskoga centra nastupio zbor Napretkove podružnice iz Zenice. „Na neki je način tim koncertom započelo novo doba za Napredak i u Bugojnu. Utemeljena je ženska klapa 'Napredak' pod ravnanjem č. s. Ružice Marijić, od ranije već postoji Napretkov mješoviti pjevački zbor, a pod ravnanjem župnika fra Mirka djelatan je tamburaški sastav. Nedugo poslije vraćen je u posjed jedan kat Napretkove zgrade Hrvatskoga doma”, podsjeća gospođa Dubravka. S tim u vezi, vrijedno je spomena kako je tek kasnije, u ljeto 2016. godine, ova je zgrada temeljito obnovljena te se danas u njoj mogu naći prostorije Napretka, zatim kafić, knjižnica, galerija i nekoliko drugih sadržaja. Uskoro će biti renovirana i prema modernim standardima uređena postojeća kazališna s 200 sjedećih mjesta, koja bi imala funkciju najmodernije kinodvorane. A u prostor će biti ukomponiran stalni muzejski postav. Hrvatski dom ponovno je preuzeo svoju glavnu namjenu – da bude svojevrsno središte kulturnoga života Hrvata u Bugojnu. A u pročelju zgrade danas se ponosno vijore dvije zastave: ona Bosne i Hercegovine te hrvatskoga naroda u BiH.
Brojne aktivnosti Napretkovaca
Velik broj sekcija djelatnih pri Napretku u Bugojnu ima dugu povijest. Već je u prvim mjesecima od obnove rada bila utemeljena škola gitare, klavira i violine. U rujnu 2001. godine osnovana je izvorna ženska i muška skupina pjevača, koji su njegovali stare napjeve bugojanskoga kraja, no one danas više nisu aktivne. Manje-više uspješno bio je 2003. godine utemeljen i mažoret sastav, prijavljeno je oko stotinu zainteresiranih djevojčica i djevojaka, ali je on nakon nekoliko mjeseci bio raspušten. Trenutno se vode pregovori oko ponovnoga osnivanja ovoga sastava. Nadalje, godine 2004. stvoreni su uvjeti za ponovno osnivanje puhačkoga orkestra, uz financijsku pomoć Ante Grlića Radmana, dobrotvora iz Zagreba koji potječe iz Bugojna. Osim toga hrvatska je Vlada poduprla i nabavu narodnih nošnji za folklornu i glazbenu sekciju. I dalje je djelatan tamburaški zbor „Zlatne žice“, koje je više godina uspješno vodio bugojanski župnik Majdandžić, a danas djeluje pod vodstvom Berislava Đikića. Prema riječima predsjednice Vukadin, vrijedno je spomena kako je godišnja manifestacija maskenbala bugojanskoga Napretka postala prepoznata i u široj regiji.
Najdulju povijest ima Napretkov pjevački zbor koji je 13. veljače 2001. godine vratio sjaj staroga imena te je ponovno nazvan Napretkov mješoviti pjevački zbor „Tomislav“. Kao najznačajniji nastup zbora „Tomislav“ može se istaknuti onaj u sarajevskoj dvorani Skenderija, na obilježavanju 100. obljetnice Napretka, kad su njegovi članovi bili odabrani kao pratnja Krunoslavu Cigoju i Sandri Bagarić. Ovaj je pak zbor raspušten 2008. godine zbog odlaska tadašnjega voditelja zbora.
Brojna su gostovanja svih Napretkovih sekcija na smotrama folklora, pjevačkih zborova, gostovanjima u BiH i inozemstvu. Folklorni ansambl „Napredak“ u Bugojnu je osnovan u ožujku 2012. godine i danas pod vodstvom Zdravka Antunovića broji oko 40 članova svih uzrasta. A osim navedenih, djelatan je i ženski pjevački ansambl pod vodstvom Samire Merdžanić, koji djelomično nastavlja tradiciju ranije spomenute ženske klape.
Zaključno, treba istaknuti kako Napredak u Bugojnu živi punim plućima. Uspijeva to uz pomoć vrijednih članova i podupiratelja ovoga Društva. Druge Napretkove podružnice koje ne broje toliko članova ili su utemeljene u drugim mjestima u kojima su Hrvati manjina primorane su djelovati skromnije. Važnost ovoga Društva za kulturni život Hrvata ovoga kraja prepoznali su između ostalih i vlasti na općinskoj, kantonalnoj i entitetskoj razini. Makar u maloj mjeri, ovo je svojevrsno priznanje HKD-u Napredak u Bugojnu za očuvanje autentičnoga identiteta Hrvata najvećem gradu u gornjem toku rijeke Vrbasa. Premda malobrojni, bugojanski Hrvati s ponosom i uspjehom čuvaju svoje običaje i promiču kulturne vrednote u okviru djelatnosti Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.
