Prema podacima UN-a svake minute proda se milijun plastičnih boca vode, godišnje se proizvede pet milijardi plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu te milijuni tona plastičnih čepova, posuda za šampone, plastičnog pribora za jelo… – ukupno 300 milijuna tona nerazgradivog otpada od čega osam milijuna završi u moru.
Prošle godine na tržište Hrvatske, prema podacima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, plasirano je 489.896.247 plastičnih PET bočica, a navedenom količinom PET bočica moguće je prekriti ukupnu površinu otoka Silbe.
Sukladno analizama i podacima, iz europskog udruženja PlasticsEurope upozoravaju na ozbiljnost problema koji predstavljaju PET boce jer većina njih završi u našim vodama, šumama te na kopnu. Također, analiza provedena na australskom Sveučilištu u Newcastleu pokazala je da svaka osoba na tjednoj bazi u svoj organizam unese prosječno pet grama plastike, što je ekvivalentno količini plastike koju sadrži jedna bankovna kartica. To istraživanje pokazuje i da svaka osoba tjedno unese oko 2000 mikro komadića plastike u svoje tijelo, što na godišnjoj razini dovodi do čak 250 grama plastike koju unesemo u organizam, a da pritom nismo ni svjesni da pijemo i jedemo plastiku.
Iako se plastika reciklira, samo 17% plastike uspješno ulazi u reciklažne procese, a recikliranje nažalost nije trajno rješenje jer se plastični predmet može ponovno upotrijebiti samo jednom za izradu iste vrste proizvoda. Suprotno tome, aluminijsku ambalažu kao jedan od najčešće recikliranih materijala moguće je reciklirati u bilo kojem trenutku i to više puta, a da sirovina ne izgubi na snazi i kvaliteti. Osim toga, Američka udruga za aluminij tvrdi kako je u prosjeku potrebno svega 60 dana nakon što potrošač iskoristi aluminijsku ambalažu kako bi, naprimjer, od odbačene aluminijske limenke nastala nova reciklirana limenka. Uzevši u obzir veći reciklirajući potencijal aluminija kao sirovine vrlo je važno da se iskorištena aluminijska ambalaža odlaže u za to predviđene spremnike.
i što sad? sve dok su oceani tako veliki, i taj otpad daleko od ljudi, neće se ništa promijeniti. imamo problem sa smećem, otpadom, kako ga god zvali, i ne rješavamo ga, jer politika ne želi izazivati. pa zato imamo vječna prijelazna i privremena rješenja, dozvoljavamo i odlaganje i obradu, glumimo da nešto radimo, a trošimo milijarde! plastiku se jednom da reciklirati, i proizvod iz te reciklirane plastike više nije tako kvalitetan ni trajan, a daljnja prerada daje izuzetno loše proizvode, materijale. zato su kinezi na svojim starijim proizvodima imali lošu plastiku, koja se raspadala, gubila boju, pa se govorilo o kineskoj plastici. otkako su zabranili uvoz plastike, njihovi proizvodi su jednako kvalitetni kao i 'zapadni'. sve treba platiti, a to treba platiti ipak krajnji potrošač. on je taj koji u trgovini bira plastičnu flašu sa mlijekom, i treba platiti svu obradu te flaše. papir? ajmo se igrati i dalje, nema tih šuma ni novih sorti drveća brzorastućih da zadovolji naše potrebe za ambalažom.