Još su jedni opći izbori iza nas. Mi, Hrvati u BiH, ponovno nismo zadovoljni. Naš dugogodišnji vapaj kako smo u praksi sve manje i manje konstitutivni narod, sad je tek malo prihvaćen u Europskoj zajednici kad nas je uspio pobijediti SDP-ov predsjednik sa svojim kandidatom za člana Predsjedništva. Da SDP-ov član nije dobio na izborima, vjerojatno se o izbornom zakonu ne bi ništa govorilo, bez obzira na to što nije pravedan.
Izborna kampanja naših hrvatskih kandidata sličila mi je onoj slici kada strijelac koji prije nego što zategne luk kako bi pogodio metu, stavi preko očiju povoj kroz koji se ne može ništa vidjeti. Problem tih strijelaca, koji zatvaraju oči kad gađaju, još je veći jer ni nakon takva gađanja ne žele stvarno vidjeti što su pogodili. Može se očekivati kako će politički čelnici našeg hrvatskoga naroda u BiH, barem sada nakon poraza na izborima, imati snage, hrabrosti, razboritosti i mudrosti zajedno sjesti te pogledati i analizirati što se učinilo.
Ni na jednom polju nema uspjeha ako se ne znaju jasni ciljevi te ako se nakon određenih akcija ne prate učinci. Praćenje učinaka omogućuje nam da vidimo što smo od zadanih ciljeva ostvarili i koliko su nam korištena sredstva u tome koristila. Na žalost, mnogi izbjegavaju praćenje učinaka, jer onda nema odgovornih za neostvarene ciljeve. Zatim, druga je pogreška u tome što je komunikacija u našoj sredini još uglavnom jednosmjerna, odnosno ide iz jednog središta prema krajnjim primateljima. Povratne vijesti teško dolaze do središta, zato su nam birači uglavnom neaktivni.
Sad bi čelnici hrvatskih stranaka trebali posjetiti i čuti svoje stranačke kolege po temeljnim ograncima te simpatizere i druge osobe koje žele sudjelovati u poboljšanju životne situacije našeg naroda u BiH.
