Možda se u ova teška vremena treba pokušati polako prebaciti u blisku budućnost i vidjeti ima li mjesta optimizmu, te koje li će, i hoće li, ikakve praktične koristi biti od ovog cirkusa i tragedija koji nam se događaju. Možda doživimo prirodni i samorazumljiv "reset" nakon korone, koji mnogi često spominju a do njega nikako da dođe.
Ako će išta pozitivno psihološki ostati iza ove drame s koronavirusom na lokalnom planu, onda je to činjenica da će se ljudi odsad međusobno gledati, a bogme i ponašati, drukčije. Pa i kod nas, ako bude razuma, zavladat će odnosi poput onih Islanđana i Skandinavaca, dezideologizirani do te mjere da će pasti sve nepotrebne maske, a ostati samo one nužne.
Naime, nakon što su godinama neki altruistički, ili zdravo (bolesno) kapitalistički, pokušavali objasniti onima preopterećenim ideologijama, da u suvremenom svijetu novca, ako već ne ljubavi za bližnjega svoga, nije presudno koje si nacije, rase ili s koje si ideološke platforme "ispao", svi pokušaji, barem kod nas i u susjedstvu, pokazali su se bezuspješnima. I onda dolaskom koronavirusa i smanjenim utjecajem političara niže klase u masovnim medijima, nakon nekoliko dana čini se da se razgovara o nekim važnim, presudnim, razumljivim stvarima o kojima do jučer nismo vodili računa.
Kao što je i dobrodošlo odsustvo onoga o čemu su frustrirani politički "Influenceri" do jučer vodili najviše računa i stvarali shizofreniju u društvu koje nije moglo ni kupiti ribu, meso ili povrće, a da s kumicom na placu ili kod frizera ne prokomentirate vječne dnevnopolitičke traume.
I odjednom dolaskom koronavirusa dnevne je politike nestalo, a naselila se neka drugačija politika preživljavanja i goli egzistencijalizam. Jer, bez obzira na sve "resete" uvijek je ostajalo bitnije od kud si, kojim jezikom govoriš, mogao si dobiti batina ako krivo narječje upotrijebiš u krivom gradu, a sad više niti narječja niti gradovi nisu krivi. Sad su svi isti, čak i previše.
Do te mjere da je moguće zamisliti iduću turističku sezonu u kojoj će se ljude s maskama primati kao svoje, dapače, ako nećeš nositi masku gledat će te čudno. I Kinezi će biti dobrodošli, oni pogotovo s obzirom na to da prvi izlaze iz "korona partyja" i krize, mada su je i započeli blagoslovom sustava koji je kad je bilo najpotrebnije zatajio njihov Černobil. Pa su stručnjaci tek naknadno odradili ono što su im ultrakomunistički šefovi na početku branili, zbog čega i priče o superiornosti kineskog totalitarizma, discipline i kontrole nad demokracijama, koje neki pokušavaju progurati padaju u vodu.
Nemojmo biti djeca, ili barem ne budale. No, sasvim je sigurno da zapadnjaci više neće kao do sada prezrivo gledati Kineze u turističkim skupinama s rukavicama, maskama i suncobranima. Naravno, nama je najbitnije i da Pelješki most ne smije "pasti", ali znajući za kinesku učinkovitost protiv koronavirusa, vjerojatno će sve biti u redu i s njihovom borbom protiv domaće administracije i bolje nego da ga gradimo sami.
Ionako ćemo imati što (g)raditi po Zagrebu i okolici pogođenoj potresom, a ne faking "Zagreb Manhattan", pa će se multinacionalne kompanije i anacionalni izbori druženja kod nas pokazati izlazom iz situacije, bez sumnjičavih pogleda ispod maski. Možda najvažnije, imat ćemo drugačije odnose s ljudima koji nam dolaze, kao i s ljudima koji ovdje žive, a vječna pitanja o naciji, narječju, porijeklu i ukusima past će silom prilika u drugi plan. Glavna pitanja bit će "jesi imao koronu?", "jesi prebolio?", "kako je bilo?" i to će postati najmanji zajednički nazivnik koji će stvarati nova prijateljstva i veze jače od bilo koje druge pripadnosti.
Dapače, i međusobno ćemo stvarati drugačije odnose, jer su Hrvati toliko različiti, ali će Purgeri u Dinamovim dresovima prilikom prvog odlaska u Dalmaciju slobodno moći zapaliti svijeću pred Poljudom i zahvaliti na dobrodošlici i prilici da vide more. Dakako, to se očekuje i u obrnutom slučaju, ali budući da više Dalmatinaca živi u Zagrebu nego nas u Splitu, oni su ionako odavno naši. Silom prilike propala riječka EPK manifestacija ostat će prigodom HDZ-ovcima za izraz sućuti i podrške SDP-ovom riječkom modelu Obersnelove "bandićevštine" jer, ne zaboravimo, upravo su Istra i Rijeka bile na prvoj crti obrane od uvoza koronavirusa iz Italije i bez njih ne bi ovako lišo prošli.
I naravno, susjedi Srbi bit će dobrodošli na more, moći će usred Dalmacije naručivati na ekavici bez da ih poprijeko gledaju ili tuku, jer su i oni prošli što i mi, a i izrazili podršku Zagrebu u potresu. Uostalom, ako ne bude tako bit će puno zimmer frei, a susjedi su ipak najbliži i najbrži gosti, koji mogu lako pobjeći automobilom ako se reset ipak ne dogodi.
