Kad je potkraj sedamdesetih godina žestoko krenuo punokrvni hrvatski novi val, dogodilo se medijsko čudo, a mnogi će danas reći kako je Zagreb tada disao svjetski i kako je bio istinska europska metropola. No, danas je situacija obrnuta: hrvatska glazba kao da je postala suvišna u medijima. Ako su nekada, u vrijeme novog vala postojali tek Polet i Studentski list, danas uz desetke novina postoji mnoštvo internetskih portala, news magazina i pojedinačnih stranica koje bi po prirodi posla mogle objaviti barem nešto o domaćoj glazbi. No, tu je situacija potpuno traumatična i katastrofična.
Glazbenik i producent Tomas Krkač, jedan od organizatora zapaženog, višegodišnjeg natjecanja mladih rock glazbenika, tvrdi da u Zagrebu trenutačno postoji više od sto različitih rock skupina koje negdje sviraju! O svim tim skupinama u domaćim se medijima ne može pronaći ni jedan jedini redak, a kamoli suvisao tekst.
Primjerice, portal T-com ima podstranicu "Showtime" na kojemu ima svega, a najmanje domaćih vijesti. Vip.hr nudi podstranicu Vip.music, na kojoj se povremeno i pojavi nešto domaće, ali se izgubi u moru stranih, bezveznih informacija. Jedan od najboljih portala, Internet monitor (monitor.hr) ima stranicu "Glazba" i jedino što je na njoj hrvatsko je ime. Jer, kako protumačiti da od pedesetak vijesti tek se jedna ili dvije bave domaćom glazbom. Na toj je stranici također i izbor albuma tjedna, i tu nijedan album nije hrvatski, a u dvjestotinjak recenzija tek su tri imena s hrvatske scene. Ni na Iskonovu portalu, kao ni na Indexu, domaća glazba ne prolazi ništa bolje. Njima su zanimljivi uglavnom ekscesi ili bizarnosti koje s glazbom imaju vrlo malo veze.
Sad se počinju nametati pitanja: Tko su novinari i urednici tih portala i stranica? Kome se oni obraćaju? Od koga zarađuju novac? Koja je njihova publika? Tko su im vlasnici? Žele li oni uopće hrvatsku publiku i hrvatske kune? Uostalom, kakve su im namjere?
Tako se vraćamo na početak: scena ne postoji bez medija niti mediji imaju svrhu postojanja ako nema lokalnih priča i junaka. Uostalom, davno je američki teoretičar medija Marshall McLuhan smislio kovanicu o "globalnom selu", a danas se ona potpuno ostvaruje. Davno je to sjajni Veselko Tenžera opisao kao "kolonijalizam duha" il, kako je pojavu nedavno na HTV-u briljantno definirao hrvatski filozof Žarko Puhovski, "jedan primitivizam (nacionalni, op. a.), zamijenio je onaj kozmopolitski" (ciljajući uz ostalo na Big Brother), gdje domaće vrijednosti jednostavno gube trku.
Zašto? Zato što je puno jednostavnije prepisati beznačajnu stranu informaciju s interneta nego se baviti novinarstvom i nuditi autentične, u ovom slučaju domaće sadržaje. A to je, zapravo, opća pojava, zar ne?
