Nagledali smo se u novije vrijeme preokreta u sklapanjima i raskidanjima političkih saveza i koalicija. Sve je moguće. Uz tu nužnu ogradu, ipak se u ovom trenutku, u četvrtak poslijepodne, kada pišem ovu kolumnu, čini da je nova politička koalicija između HDZ-a i HNS-a izvjesna stvar i da će Hrvatska narodna stranka dati ruku predsjedniku HDZ-a i premijeru Plenkoviću u sastavljanju nove parlamentarne većine i Vlade.
To će mnoge građane utvrditi u mišljenju da je politika u Hrvatskoj, i općenito, sazdana od kompromisa, trgovanja i neprincipijelnih koalicija, te da se politički savezi sklapaju zbog pojedinačnih interesa, a ne radi općeg dobra i izgradnje pravednijeg društva.
"SRAMOTA!"
Naravno, takvo mišljenje i razmišljanje samo je još jedno površno generaliziranje. Ali, kakvu sliku javnost može imati o politici nego površnu, kada se svi oni dubinski procesi, manevri, dogovori, pregovori, lobiranja, potkupljivanja, ucjene i ciljevi od te iste javnosti pod svaku cijenu nastoje sakriti. Zato je osobito važno, dok se donose zaključci i stvara mišljenje o ovom ili onom političkom procesu ili potezu, ne gubiti iz vida kakve će biti posljedice.
Upravo o posljedicama vodio je računa i na temelju njih donio i putem Facebooka javnosti obznanio svoj stav o pregovorima koji se vode Vice Vincent John Batarelo. Predsjednik udruge Vigilare i jedan od istaknutijih i glasnijih predstavnika hrvatske konzervativne katoličke desnice već u srijedu napisao je, doslovno prepisujem, ovo: “SRAMOTA! (znate dobro o čemu govorim) Samo se još treba prepustiti obrazovanje militantnim sekularistima i neo marksistima i izdaja će biti potpuna.” Dakle, dok su za jedne izdajnici dojučerašnji predsjednik HNS-a Vrdoljak i svi oni članovi te stranke koji su u Saboru spremni skupa s HDZ-om dići ruku za novu većinu i Vladu, za druge je izdajnička stranka upravo HDZ s Plenkovićem na čelu. Za mene je to samo potvrda predviđanja da u sklapanju saveza između HDZ-a i HNS-a neće narodnjaci otklizati udesno, nego će se HDZ pomaknuti prema centru i tako razočarati građansku i političku grupaciju koju, uz ostale, predstavlja i zastupa Vice Batarelo. A u trenutku kada Andreja Plenkovića Vice Batarelo naziva izdajnikom, premijer i predsjednik HDZ-a dobiva i moju podršku. Evo i zašto. Ako koalicija s HNS-om, ili kako god će se već nazvati to savezništvo, HDZ udaljava od likova poput Vice Batarela i njihove političke platforme, to u konačnici ne može biti loše za sve one koji katolički fundamentalizam smatraju opasnim i pogubnim i za vjeru, i za Crkvu, i za državu. Što se vjere i Crkve tiče, do toga bi u prvom redu trebalo biti stalo vjernicima pa neka se oni o tome izjašnjavaju i pokažu je li Vice Batarelo glasnogovornik svih njih ili nije. Ali, što se države tiče, naše Republike Hrvatske, do toga mi je osobno itekako stalo kao njenom građaninu.
Tko su to uopće za Vicu Batarela u Hrvatskoj sekularisti, pa još k tomu militantni?
Stara je izreka: neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj. Neće, naravno, Andrej Plenković baš postati moj prijatelj. U konačnici, ovdje se i ne radi ni o Plenkoviću ni o HDZ-u, nego o temeljnim vrijednostima Republike Hrvatske, sadržanima u njenom temeljnom i ostalim zakonima, koje Vice Batarelo i vojska koju predvodi napadaju i ugrožavaju, dok Plenkovića i HDZ nazivaju izdajnicima. Premda je u Hrvatsku iz Australije stigao još 1990. godine, Vice Batarelo još uvijek nije o svojoj novoj, a mojoj i našoj staroj domovini, shvatio neke osnovne stvari. Za razliku od njega, ja u Hrvatskoj ne vidim te neomarksiste. Pogotovo ne onakve kako ih, jasno je to po njegovim opširnijim tekstovima i pamfletima, zamišlja Vice Batarelo: kao one koji se zalažu za obnovu komunističke i marksističke (premda u praksi nikada nije bila ni jedno ni drugo) Jugoslavije. Međutim, mnogo je opasnija zabluda, ili čak halucinacija od koje pati Vice Batarelo, a čiji simptom sam iznosi na vidjelo kada piše o “militantnim sekularistima”.
Kao prvo, tko su to uopće za Vicu Batarela u Hrvatskoj sekularisti, pa još k tomu militantni? Ako su to oni koji brane politički i pravni poredak sekularne države, kakva je Hrvatska jutros, kada sam se probudio, još uvijek bila – taj sam. Ali, zašto bi ti “sekularisti”, dakle svi oni koji smatraju da je ovdje društveno uređenje demokracija, a ne teokracija, bili “militantni”? Hrvatska je, bez obzira na neke kultove i obrede koji su u bivšoj državi poprimali obilježja državne religije, bila sekularna država i prije, a takva je ostala i nakon osamostaljenja i nakon što se u nju doselio Vice Batarelo. Dakle, ako je netko ovdje militantan, onda su to upravo oni koji na postojeći ustroj, uređenje i poredak jurišaju s namjerom da ga ukinu i zamijene nečim drugim. A što je to drugo nije mi ovdje namjera ponavljati. Djelovanje Vice Batarela je javno i njegovi stavovi, kao i ciljevi udruga kao što je njegova Vigilare, dostupni su svima. Uostalom, da citiram samoga gospodina Batarela, znate dobro o čemu govorim.
Baš kao što dobro zna o čemu Vice Batarelo govori i gospođa koja se na njegovu objavu na Facebooku nadovezala ovom lijepom i pismeno sročenom mišlju (koja njemu nije zasmetala toliko da bi je izbrisao): “Podrzavam Pavu Barisica .joko neces radit za nasu djecu pridoslico mrs iz Hrvatske”. I taj sam komentar, zbog autentičnosti i poštovanja prema autorstvu, prepisao doslovce, a dodat ću i da “zid” dotične gospođe krasi fotografija hrvatske predsjednice kako ljubi hrvatsku zastavu. Isti je to model “domoljublja” koje se temelji najprije na lažnoj slici i halucinacijama o nama samima, a onda na slobodi, a nadasve zadomoljubnoj spremnosti da se neistomišljeniku, i to onom koji djeluje u skladu s postojećim zakonima i uređenjem ove sekularne države, kaže: “pridošlico, mrš iz Hrvatske”. Gospodine Vice Vincente Johne Batarelo, moramo li doista postati militantni da bismo našu Republiku Hrvatsku, Ustav, građanske vrijednosti i kulturu zaštitili od vas, katolibana, koji ste i u vlastitoj crkvi fanatična sekta?
Eh da, ovi dvostruki kriteriji i licemjernost medija kod nas je najveći problem. Kod nas mediji smatraju da lijevi mogu biti isključivi, da mogu pljuvati koliko žele i pričati što, kada i gdje žele. Onda se to smatra demokracijom. Kada netko desni izrazi svoje mišljenje, to je odmah fašizam, nazadno, primitivno i sl.. Postoje aktivisti s lijeve i s desne strane koji se bore za svoje ciljeve, jedino ih mediji različito interpretiraju. Problem je u tome što je većina mainstream medija izrazito lijeva, te što je većina udruga i raznih organizacija isto tako lijeva. To je posljedica nejednakog financiranja iz proračuna, gdje novci idu skoro isključivo lijevima... To ide do tog apsurda da su čak i organizacije koje ne bi smjele biti ideološki obojene izrazito lijeve (za zaštitu žena, manjina i sl.), kao i specijalizirani mediji. Problem kod takve situacije je da zapravo imamo isključivost u društvu, gdje lijevi ne dozvoljavaju drugačije mišljenje, gdje s njihove strane nema argumenata i sve se na kraju svede na ideološku svađu. Takvo fašističko ponašanje lijevih izaziva tvrde reakcije s desne strane i na kraju sve završi na Ustašama i partizanima... Rješenje je da se prestanu financirati ideološke udruge i mediji iz državnog proračuna, onda se situacija tokom godina možda stabilizira i umiri...