Subota 31. ožujka
Regionalni vojni div, a gospodarski patuljak
Mediji pišu da bi Amerika mogla Hrvatskoj ustupiti “umirovljeni nosač zrakoplova” pa bi Lijepa Naša, uz “umirovljene” borbene avione F-16 koje smo kupili u Izraelu, postala naoružana naša i regionalna vojna sila. Patriotskim očima i ušima to je lijepo pročitati i čuti, ali su neugodne dvije činjenice. Prvo, tako postajemo odlagalište starudije iz tehnološki i vojno razvijenih zemalja, i drugo, ako bismo i postali regionalni vojni div ostali bismo – gospodarski patuljak. O naoružavanju Hrvatske vojske piše se svakodnevno i previše, ministar obrane Krstičević je neusporedivo u javnosti najeskponiraniji član Vlade, a oružane snage su dominantni političko-medijski mit kojim se zastiru bolne nacionalne nevolje pa i katastrofe. Oružjem sve jača Hrvatska vojska ima sve manje ljudi u zemlji koje bi branila, na kraju će joj ostati da brani uglavnom strane profitere i uvezenu radnu snagu, a teret te obrane bit će za gospodarstvo sve nepodnošljiviji. Moćna vojska u nemoćnoj zemlji.
Nedjelja 1. travnja
Nametanje bezbožne Konvencije mora propasti
Za svaki Uskrs sjetim se velikog ruskog filozofa Vladimira Solovjeva, nezaobilaznog kršćanskog mislioca koji je jedno vrijeme živio u Zagrebu i prijateljevao s Račkim i Strossmayerom. Možda nitko tako kao on nije izrazio smisao i sudbinsko značenje Uskrsa. Ako nema života poslije smrti, ako je smrt kraj, ako nema uskrsnuća, povijest čovječanstva je povijest groblja, a svekolike čovjekove moralne težnje su besmislene. Zapravo je filozof samo potvrdio vjeru običnoga svijeta kojemu je život nezamisliv bez svetosti, bez doticaja neba i zemlje, bez uzleta do Boga, i kojemu je zagrobni život prirodni nastavak toga puta. Ako tom običnom svijetu oduzmete vjeru, oduzeli ste mu svrhu življenja, ako čovječanstvu oduzmete uskrsnuće, oduzeli ste mu smisao postojanja. Ništa kao to ništavilo bez vjere u diktaturi komunizma nije toliko zgranulo ljude. Podrijetlo agresivnosti jučerašnjih i današnjih ateista upravo je u tom suludom naumu da se Bog zamijeni čovjekovom samovoljom, ali svi ti naumi su propadali. Tako će kad-tad propasti i sramotno HDZ-ovo nametanje bezbožne Istanbulske konvencije koje je između te stranke i naroda stvorilo provaliju kakva je nekad bila između naroda i komunista.
Ponedjeljak 2. travnja
Nikad toliko rođaka na državnim jaslama
Piše se o usponu Plenkovićeve rodbine i svojte, o tome kako njegovu “kumu, sestrični, ujaku i šogoru nikad nije bilo bolje”. Jer, “ova državna administracija je prepoznala njihove kvalitete” te je, “zavladala prava jagma za uslugama uže i šire obitelji Plenković.” Pa je jedna članica te rođačke skupine postala voditeljica Hrvatske turističke zajednice u Frankfurtu, drugi član ušao je u Upravno vijeće Parka prirode Biokovo, treći je imenovan veleposlanikom u Velikoj Britaniji, četvrti je komercijalni direktor Zračne luke Dubrovnik. I u podosta drugih slučajeva ističe se presudna važnost premijerove obitelji za Hrvatsku pa je tako cijela zemlja preko medija pozdravila rođenje njegove princeze, divila se javnoj promociji negova sinčića i ojačala vjeru u Boga nadahnuta misijom njegove punice koju je vodio u posjet papi. Nije, dakle, Plenković samo “bruxelleski projekt” nego i obiteljski, i nije jedini vladar u povijesti čija je zemlja propadala dok mu je obitelj cvala. Kad se njegovoj rodbini doda rodbina pripadnika svih hijerarhija – državnih, županijskih, gradskih, općinskih, hijerarhija javnih i državnih poduzeća i institucija, dobije se fascinantan paralelizam: nikad nisu bili toliki rođački redovi pred državnim jaslama i pred autobusima koji voze u Njemačku.
Utorak 3. travnja
Kome podilazi Goldstein s Titovom slikom?
U romanu “Momo, zašto plačeš?” jedna stara Židovka koja je preživjela Auschwitz pod krevetom drži Hitlerovu sliku kao podsjetnik na nacističku stravu. A stravu su Židovi doživjeli i s “antifašistom” Titom. Mnogi preživjeli pobjegli su iz Jugoslavije u Izrael, nije im vratio otetu imovinu, prekinuo je diplomatske odnose s Izraelom, žestoko je optuživao Izrael kao agresora, poticao je Egipat na rat s tom državom, u Jugoslaviji je omogućio obuku terorista za ubijanje Židova, jednom riječju – bio je izrazito i zločinački svrstan vođa nesvrstanih. Poput spomenute Židovke, negdašnji hrvatski veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein na zidu prijamne sobe u veleposlanstvu držao je Titovu sliku, ali kao ideološku ikonu a ne kao podsjetnik na zla učinjena njegovu narodu, Židovima. Sada piše uličarski pamflet protiv hrvatske predsjednice (koja ga je lani smijenila), među ostalim i zato što je nekom prilikom u društvu pjevala pjesmu “Lijepa li si” i tako “podilazila secesionističkim težnjama hercegovačkih Hrvata”. Naravno, on s Titovom slikom nije podilazio nasljeđu obilježenom terorom nad hercegovačkim i drugim Hrvatima i hrvatskim i drugim Židovima, a nad “secesionističkim težnjama” pogotovo.
Srijeda 4. travnja
Bajaga može u Rijeku, ali Thompson – ne
Uzalud su svojedobno braniteljske udruge i mnogi građani zahtijevali da se srpskom pjevaču Bajagi koji je u ratu pjevao za četnike u Kninu zabrani novogodišnji nastup u Rijeci. Uzalud se zabrana njegova nastupa zahtijevala i u Zadru, Splitu... Bajaga je svuda nastupio. Uzalud se prosvjedovalo zbog gostovanja šovinističkih i pročetničkih srpskih pjevača u Hrvatskoj – Lepe Brene, Miroslava Ilića i Đorđa Balaševića – nastupili su svuda gdje su htjeli. Uzalud su najavljivani Thompsonovi koncerti u Puli, hrvatski pjevač Marko Perković, koji se u ratu borio protiv Bajaginih, Breninih, Ilićevih, Balaševićevih obožavatelja s kokardom – nije nastupio. Sada mu je zabranjen nastup i u Kostreni, tik do “teritorija” riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je 2009. Bajagi, zabavljaču nasljednika Đujićevih koljača, dao zeleno svjetlo. Kao što se zna, preklani je na riječkom Korzu Obersnel jednoj ženi, aktivistici Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije, koja ga je nazvala “debelim govnom”, htio istrgnuti kišobran iz ruke. Četnički pjevač Bajaga na pozornici, nasilje nad građanima na Korzu, zabrana Thompsona u Kostreni – tako se brani čast crvene Rijeke i okolice.
Četvrtak 5. travnja
Primitivizam zaogrnut znanstvenim dekorom
Dolazi dijete kući iz škole i kaže majci: “Mama, od danas nema Boga”. Zgranuta, majka će: “Što govoriš, dijete moje!?” Dijete joj uzvrati: “Nema Boga, tako nam je rekao komesar Puljak”. Eto suvremene inačice Ćopićeve priče o partizanu Nikoletini Bursaću koji bogobojaznu majku uvjerava da nema Boga, samo što je ovaj put partizanski primitivizam zaogrnut znanstvenim dekorom. Dakle, Ivica Puljak je fizičar, sudjelovao je u otkriću Higgsova bozona, pa je autoritet. I član je Predsjedništva lijeve stranke Pametno. Često po školama drži predavanja pa ga je nedavno u splitskom Gradskom vijeću netko prozvao, jer među učenicima širi bezboštvo. Sad je to Puljak potvrdio u intervjuu, u kojem kaže da djeci na pitanje o tome postoji li Bog odgovara kako “misli da ne postoji”, pa im govori da je priča o Adamu i Evi “izmišljena”, da Bog nije stvorio Zemlju i čovjeka, jer je čovjek “nastao evolucijom” a zemlja “iz zvjezdane prašine”. Kad tko komesarskom plošnošću i brutalnom agresijom na psihu uglavnom kršćanski odgajane djece tu djecu pretvara u Nikoletinu Bursaća – zamislite koji je to spoznajni, obrazovni dobitak! Kao što je bio dobitak za revoluciju kad bez razloga i suđenja pobiješ desetke tisuća hrvatskih vojnika i civila.
Petak 6. travnja
Kakvo demokršćanstvo? To je eurosluganstvo!
Dva poznata politička analitačara sučelila mišljenja o tome je li današnji HDZ demokršćanski i treba li to uopće biti. O pitanju za HDZ nimalo važnom. Jandrokoviću, Brkiću, Kovaču, Šuici i drugima iz vrha stranke važne su karijere, a to znači biti blizu ili ne previše daleko od onoga o kome oni ovise, a to je Plenković. Stotinu tisuća ljudi bez vode u Slavonskom Brodu, stotine tisuća građana s blokiranim računima, golem novac koji im se uzima u naplati dugova i ovrhama, a obilno ga uzima i država, to jest oni, tisuće ljudi koje zbog njih bježe iz Hrvatske – ništa ih od toga ne dotiče. Voze ih u raskošnim i udobnim automobilima. Uredi su im carringtonovski opremljeni. Žive u luksuznim stanovima i vilama. Ljetuju u rajskim podnebljima. Prežderavaju se na domjencima delicijama kupljenim za naš novac. Nikad ih nećete vidjeti ni na trgovima, ni na ulicama, ni u autobusima i tramvajima u gradskom prijevozu, nigdje se ne miješaju s parijima. Donose zakone i odluke koji odgovaraju njima i europskim gazdama kojima se ničim ne žele zamjeriti jer su svi kao i njihov šef “bruxelleski projekt”, vjerni i dobro plaćeni čuvari stranih interesa u koloniji Hrvatskoj. Kakvo demokršćanstvo! Eurosluganstvo!
Za razliku od Puljaka, Ivkošić je bio u komunist.