Trenutačna taktika koju Hrvatska koristi u upravljanju izbjegličkom krizom – taktika "šalji dalje" što brže i što organiziranije – zvuči lijepo i lijepo izgleda u praksi, ali zapravo predstavlja golem faktor privlačenja izbjeglica prema Hrvatskoj.
Kad se govori o migracijama, obično se govori o dva faktora koja utječu na migrante: faktor poticanja i faktor privlačenja. Faktor poticanja je ono što potiče ljude da napuste svoju domovinu ili mjesto boravka. U slučaju sirijskih izbjeglica, to je rat u Siriji i besperspektivnost u izbjegličkim kampovima uokolo Sirije. Faktor privlačenja je ono što ih privlači prema novoj lokaciji. Hrvatska je kao tranzitna zemlja stvorila faktor privlačenja jer migrante koji se kreću istočnomediteranskom i balkanskom rutom u trenutku kad su došli do Srbije privlači činjenica da ih u Hrvatskoj čeka brzi i organizirani prijevoz, dok ih na mađarsko-srpskoj granici čeka ograda s bodljikavom žicom.
Možemo vjerovati u teorije koje kažu da su se vlasti u Srbiji i Mađarskoj (po novoj verziji, ta osovina sada uključuje i vlasti u Grčkoj) urotile protiv Hrvatske i odlučile organizirano slati sve izbjeglice na srpsko-hrvatsku granicu, a nikoga na srpsko-mađarsku. No možemo i na trenutak zamisliti sebe u koži nekog Sirijca ili Sirijke koji se sa svojom djecom očajnički pokušava domoći, recimo, Njemačke. Biste li iz Srbije krenuli prema Mađarskoj, gdje znate da vas čeka vojska, policija, vodeni topovi, suzavac, ograda, žica i kazneni zakoni koji će se pobrinuti da vas, u slučaju da preskočite sve prethodno navedeno, spreme u pritvor i s lisicama na rukama isporuče natrag u Srbiju?
Ili biste krenuli prema Hrvatskoj, gdje znate da vas čeka kava, čaj, topli obrok, tuš, i autobus ili vlak koji vas ekspresno i besplatno vozi do mađarske granice, gdje (barem zasad) nema svega onoga što ste čuli da ima na mađarsko-srpskoj granici?
Brojne novinske reportaže pokazuju kako se izbjeglice i migranti koji masovno hrle prema Europi služe društvenim mrežama za širenje savjeta i informacija o ruti. Osim toga, postoje i organizirane skupine krijumčara ljudi koje usmjeravaju ljude na novostvorene prečace na ruti. Jednom kad je Hrvatska, svjesno ili nesvjesno, stvorila faktor privlačenja, postojao je bezbroj načina da se glas o privlačnosti nove prečaca brzo proširi. Možemo tražiti neprijatelje među prvim susjedima (na kraju krajeva, mnogima je to omiljeni nacionalni sport), ali zaista nisu potrebni Vučić i Orban da govore izbjeglicama "idite onuda, ne ovuda" kad bi 99,9 posto ljudi na gore postavljena dva pitanja odgovorilo Hrvatska, a ne Mađarska.
Osim što je, svjesno ili nesvjesno, stvorila faktor privlačnosti kao tranzitna zemlja za izbjeglice, Hrvatska je danas u situaciji da krši europske propise. Ma koliko šutjeli o tome i ma koliko se pravdali argumentom da ih trenutačno krše praktički svi, od Grčke i Italije do Mađarske, pa čak i Austrije. Europski propisi, naime, nalažu da se svi tražitelji azila moraju registrirati, što podrazumijeva i uzimanje otisaka prstiju s pomoću kojih se kasnije, ode li osoba dalje u druge zemlje EU, može utvrditi gdje je prvo ušla u EU i kamo bi se trebala vratiti. Jasno je zašto ih Hrvatska ne registrira. Prvo, zato što je broj izbjeglica i migranata koji ulaze iz Srbije jednostavno previsok. Drugo, zato što bi registracija značila da se taj previsok broj ljudi može u jednom trenutku vratiti u Hrvatsku, a Hrvatska ne želi postati sabirni centar za sve izbjeglice. Treće, zato što većina tih izbjeglica i migranata ne želi biti registrirana u Hrvatskoj jer našu zemlju vide kao tranzitnu i ne žele azil zatražiti u Hrvatskoj, nego u Njemačkoj ili drugdje. Sve to, međutim, ne mijenja na činjenici da trenutačno ponosno kršimo europske propise, a EU počiva na vladavini prava, što znači da Hrvatska može zbog toga biti tužena i kažnjena.
U ovom konkretnom primjeru, članstvo u EU ne stavlja Hrvatsku u povoljniju, već u nepovoljniju poziciju. Trenutačno smo u situaciji da imamo faktor privlačenja kao tranzitna zemlja i da se nalazimo u masovnom kršenju europskih propisa. Zasad se čini da sve ipak funkcionira, no svaki dan okolnosti bi se mogle promijeniti, Mađarska bi mogla dovršiti ogradu prema Hrvatskoj, Njemačka bi mogla na svojoj granici odvajati ljude na one koje prima i one koje šalje natrag, a hrvatskoj taktici "šalji dalje" mogao bi isteći rok trajanja. Tako nam Bog pomogao.
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
Mlakar slabo pamti ... ali je bolji matematičar od Grčića -- kao i sva djeca u petom razredu.