Novi Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, tzv. lex šerif, učinio je načelnike, gradonačelnike i župane praktički nedodirljivima jer nikad nisu bili manje odgovorni predstavničkim tijelima. Uime političke stabilnosti omogućilo im se, između ostaloga, autonomno odlučivanje o financiranju nužnih rashoda i izdataka, osnivanje novih upravnih odjela i zapošljavanje tisuća novih pročelnika te lako manipuliranje prijedlogom proračuna bez pravih sankcija.
I kao da to nije bilo dosta – pa i previše – novim će Zakonom o komunalnom gospodarstvu, po svemu sudeći, dobiti i svoju privatnu policiju. Decentralizacija je poželjan proces, no njezini učinci značajno ovise o društveno-političkom kontekstu. Dok je u normalnim demokracijama nezamislivo da izvršna vlast na bilo kojoj razini samostalno odlučuje o financiranju, a upadanje komunalaca na privatne posjede bez naloga ili pristanka spada u distopijske scenarije, u Hrvatskoj je to realnost. Uz nekoliko izuzetaka važnih za sigurnost samih vlasnika i njihove imovine, bez sudskog naloga ili vlasničkog pristanka nitko nije pozvan njuškati po tuđem privatnom posjedu. Pa tako ni plaćenici lokalnog moćnika koji kukaju da često zbog nemara vlasnika ne mogu dobro obavljati svoj posao.
Dopustimo li njima da u obavljanju svakodnevne djelatnosti krše vlasnička prava, sutra će to činiti, primjerice, i HRT-ovi inkasatori. Ni oni ne mogu obavljati svoj posao ako im ne otvorite vrata pa najbolje da im se zakonski omogući da ih razvale pajserom i odrade svoje bez vlasnika i njegova pristanka. Privatno vlasništvo i sloboda pojedinca nikad ovdje nisu bili na cijeni. No moramo konačno postati svjesni toga da živimo u kleptokraciji i da nas samo vladavina prava i zaštita privatnog vlasništva mogu spasiti od klizanja u novi feudalizam u kojem će lokalni politički moćnici, izabrani od stranačkih soldateski na javnim jaslama, biti nova vlastela, a građani tek puki kmetovi. Ako produžene ruke lokalnih političara imaju ovlasti bez dozvole ili sudskog naloga ući na nečiji posjed, onda taj netko i nije stvarni vlasnik, već svojevrsni najmoprimac.
Kad to stavimo u kontekst visokih poreznih i inih davanja, jasno je da građanin postaje tek obični kmet koji skupo plaća svoje kmetsko podavanje. Da je kojim slučajem u Zakonu o lokalnim porezima prošao i porez na nekretnine, iz kojega bi se u dijelu jedinica lokalne samouprave sigurno financirao novi val zapošljavanja po političkom ključu, posljednji bi čavao u lijes hrvatskog građanstva bio zakucan. No, unatoč odustajanju Vlade od uvođenja tog poreza koji bi dodatno punio vreće lokalnih vlastelina, usvojeni lex šerif i aktualni Nacrt prijedloga zakona o komunalnom gospodarstvu dokaz su da se ipak nismo trajno riješili loših tendencija kojima ova vlast robuje. Stanje bi uskoro moglo postati i gore ako premijer Plenković prihvati prijedlog župana za osnivanje državnog fonda iz kojega bi se plaćalo penale Europskoj uniji u slučaju pogrešaka u projektima. Da, dobro ste pročitali – lokalna će vlastela nastaviti zapošljavati podobne, a mi ćemo plaćati za njihove pogreške. Političkoj oligarhiji očito neće ponestati suludih ideja, ali je zato krajnje vrijeme da nama građanima ponestane strpljenja.
Svi će oni reći da su to civilizacijski dosezi. Država koja ima ljudi kao pola malo većeg europskog grada ima tzv. lokalnu i regionalnu upravu i samoupravu da bi podmirila gotovo kineske potrebe. Što će nam u Saboru 151 zastupnik? Neka buse 76, ali će biti vjerojatno puno kvalitetniji. Kvantiteta ruši kvalitetu.