Hrvatska književnica Vedrana Rudan cijepila se u Beogradu. Da na to ima pravo, obavijestila ja ju je prijateljica Tanja koja tamo živi. U Srbiji se može cijepiti tko hoće, kaže Rudan, ali prednost imaju stariji ljudi, liječnici, vojska, policija, novinari i umjetnici. Što se tiče cjepiva, građani mogu birati žele li kinesko, rusko, Pfizerovo...
Od prijateljice je saznala da ona kao umjetnica kojoj se igra predstava u Beogradu te autorica mnogih knjiga objavljenih u Srbiji ima pravo na cjepivo protiv korone.
- Kako joj može pasti na pamet da Evropljanima nudi cjepivo na Balkanu? U zemlji koju jedan od naših najpoznatijih kolumnista zove „poslovično dobro organiziranom“ s naglaskom na navodnicima? Ej, Tanja? Hrvatska je Evropa, mi nismo „poslovično dobro organizirani“, mi smo poslovično, dobro organizirani. Volim Tanju iako je, sirotica, slijepa pored zdravih očiju. Kad… Nema cjepiva za Evropu. Njeni su vođe otkrili nešto nevjerojatno. Cjepivo je roba koja život znači, dobit će je tko da više. Na primjer Izrael. Na primjer Amerika. I Mađarska. A Mađarska u EU?! Skužila sam. Moći ću birati između smrti od korone i doživotnog zatvora. „Ljubavi“, rekla sam mužu, nekako stidljivo i nekako s nelagodom, „a da nazoveš Tanju…“ - piše Rudan u svom novom blogu.
Po dolasku u Beograd, od gospođe koja je pratila nju i supruga na cijepljenje saznala je da u Srbiji imaju prednost stariji ljudi, liječnici, vojska, policija, novinari i umjetnici.
- Zašto umjetnici? Zato jer je umjetnost hrana za dušu ili tako nekako. Doduše, rekla nam je onako usput, već je cijepljeno četiristo tisuća ljudi, može se i birati cjepivo. Kinesko, rusko, Pfizer i još neko, zaboravila sam mu ime. Šutjeli smo. Što je ovo? U Srbiji švedski stol krcat cjepiva? - piše Rudan koja se zajedno sa suprugom odlučila sa kinesko cjepivo Sinopharm.
- Svjetski genetičar Miroslav Radman nedavno je izjavio da vjeruje u „stara“ cjepiva, i on bi se za njega odlučio. U tijelo ti uvale mrtvi virus. Bočicu ne treba čuvati u frižideru na minus sedamdeset ili osamdeset - dodaje Rudan.
Vidjeli su stotine maskiranih ljudi kako čekaju u redu za cijepljenje.
- Stekla sam dojam da svi misle kako je to normalno. Otkriti rame, primiti iglu u tijelo, sačekati petnaest minuta, za slučaj, ne daj bože, i otići doma. Liječnici i liječnice ljubazni, sestre strpljive. Ubod jedva da sam osjetila - piše Rudan.
Atmosfera u Knez Mihajlovoj ih je posebno oduševila.
- Što je ovo? Kafići? Kafići! Otvoreni kafići?! Ušli smo u jedan. Popili smo kavu kao ljudi nakon tko zna koliko vremena. Koji osjećaj! Biti sa ljudima. U Srbiji nema više mrtvih zato jer se kava pije tamo gdje bi se trebala piti.
Knez Mihajlovom kretale su se horde ljudi. Većina je nosila maske. Na prekrasnoj fasadi ugledali smo hrvatsko ime. Izložba Vlahe Bukovca, „Slikarstvo neprolazne lepote“. Ušli smo nakon trećeg pokušaja, zbog korone je broj posjetilaca ograničen. Ulaz besplatan, doživljaj neponovljiv. Izložbu je već posjetilo nekoliko tisuća ljudi. Sreća, sreća, sreća, sreća. A onda te uhvati neka tuga. Vratit ćemo se u zaključani grad, u zaključanu zemlju, među ljude koji su od svojih političara i Evrope očekivali spas, a dobili…
Ovdje u Hrvatskoj se za Srbiju kaže da „sjedi na nekoliko stolica“, „šuruje“, govorim o cjepivu, sa Kinezima, Rusima i svima od kojih mogu kupiti cjepivo. Za razliku od Hrvatske koja ne „šuruje“ ni sa kim. Hrvatska ne sjedi ni na jednoj stolici, Hrvatska sjedi na guzici i ukočena bulji čekajući milost svojih gospodara. Ovih je dana zapanjujuće jasno, uzalud - piše Rudan.
Za tri tjedna Rudan ide po drugu dozu.
- Opet ćemo slobodni piti kavu, među neznancima ili sa prijateljima. Da je Vlaho Bukovac živ i on bi se cijepio u Beogradu - zaključuje Rudan.
hujetina koja je popularna u srbiji vrijeđajući hrvate i hrvatsku, šljam jedan obični