Evo nas već više od mjesec dana u EU. Nesnosne su vrućine. Turistička sezona dobro ide. A onda hladan statistički tuš. Eurostat objavljuje da smo na posljednjem mjestu unutar EU-a po stopi aktivnosti stanovništva. Na posljednjem! Više od milijun ljudi aktivne dobi (16 - 64, ne dakle djeca i starci) niti radi niti aktivno traži posao. Radi ili aktivno traži posao nas tek 1.7 milijuna. Naša stopa aktivnosti tako iznosi oko 60%. U Švedskoj preko 80%! Drugim riječima, 4 od 10 radno sposobnih Hrvata je neaktivno. U Švedskoj dvostruko manji postotak. Ovaj podatak nije nikakva novost već godinama. Samo, ima li uopće dovoljno svijesti o ozbiljnosti problema, kao i o uzrocima i posljedicama takvog stanja? Bojim se – gotovo nimalo. Ono što se nudi kao objašnjenje uglavnom dolazi iz sfere političkog prepucavanja. Floskule, nabacivanje blatom ili besramne laži. Te kriva je privatizacijska pljačka, te pogrešan ekonomski model, te jaka kuna, te sustavno zapostavljanje poljoprivrede, te nekakva politika deindustrijalizacije, te rasprodaja nacionalnog bogatstva strancima. Ako ništa od toga, onda se spomene neoliberalni kapitalizam. Ili nepostojanje konsenzusom utvrđene državne strategije ekonomskog razvitka.
Ovako niska stopa ekonomske aktivnosti rezultat je brojnih čimbenika. Ona je kumulativ svih naših nasljeđa, političkih i ekonomskih. Ponekad se taj kumulativ naziva prevladavajućim društvenim \"sustavom vrijednosti\". Konkretne politike u demokratskom sustavu samo su odraz tog sustava vrijednosti. Iz tog sustava izniklo je onih milijun neaktivnih. Bez obzira radilo se o prijevremenim umirovljenjima, preizdašnim državnim davanjima u sustavu socijalne skrbi, besplatnom desetogodišnjem studiranju, ili tek o zatvaranju očiju pred ogromnim sektorom sivog gospodarstva. Drugim riječima, nezarađeni dohoci brojnima su donijeli komoditet neaktivnosti. Tako, dragi moji reformatori, jedna od najvažnijih reformi je upravo to, koliko god političari to ne žele čuti. Reforma \"socijale\", drastična. Silno nepopularna, možda najnepopularnija poslije reforme zdravstva. Zbog dva jednako važna efekta – manji javni izdaci i veća ponuda radne snage.
Ozbiljna reforma sustava socijalne skrbi može istjerati na čistinu dio neaktivnih, ne sve. No, ona sama nije dovoljna. Jednako je važna reforma sustava vrijednosti, odnosa pojedinca i države, te odnosa pojedinca-birača i političkih stranaka. Jednostavno rečeno – sve dok ne prestane kupovanje glasova neostvarivim obećanjima i sve dok političari ne počnu otvoreno i iskreno govoriti o stvarnim problemima i rješenjima, zadržavat će se dugoročno poguban paternalistički model u kojem inicijativu slobodnog pojedinca supstituira \"država\" koja u zamjenu za glas \"rješava\" sve – besplatno zdravlje, školovanje, mirovine, tramvaj, grah, fritule, vrtić, ukop ... Pa se onda čudimo otkud nam toliki javni dug i tako visoki porezi koji ubijaju konkurentnost. Uistinu, cjelokupni naš budući razvitak presudno ovisi o toj još uvijek neobavljenoj \"promjeni čipa\" u našim glavama. Više nego ikad aktualna je stoga ona poznata Kennedyjeva: \"Ne pitaj što tvoja država može učiniti za tebe ...\" Niska stopa ekonomske aktivnosti neće se povećati bez dramatične promjene čipa. Umjesto \"svemoguće\" države, ja se brinem za sebe i svoju obitelj. Država ako hoće i može, neka pomogne, ali neka nikako ne smeta!
Ponovimo još jednom, rast BDP-a ne da se ostvariti nikakvim kampanjama, nikakvim pimplanjem po PDV-u, nikakvim \"poticajima\", nikakvim jurišima na vjetrenjače ili kubike. Rast BDP-a moguć je po definiciji samo iz rasta broja zaposlenih i njihove produktivnosti. I jedan i drugi mogući su samo u sustavu slobodnog privatnog poduzetništva. I jedan i drugi traže jeftinu i učinkovitu državu koja ne narušava međunarodnu konkurentnost u svijetu bespoštedne globalne konkurencije. Jeftinija i učinkovitija država je ono što traže i famozne rejting agencije. Zbog svega rečenog treba se maknuti sa začelja na tablici EU-28. I po tom i po bilo kojem drugom pokazatelju. Da bi se maknuli, valja prije svega suočiti se s realnim stanjem – mnogi Hrvati ne žele raditi. Vratimo im želju, ili potrebu, nužnost, kako god više volite.
