Kako se Hrvatska našla uz bok Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Švedskoj, Španjolskoj i Slovačkoj kada je riječ o automobilskoj industriji? Jer gotovo nestvarno zvuči vijest da se naša zemlja našla u projektu European Battery Innovation, koji Europa financira s 2,9 milijardi eura i koji bi prema projekcijama trebao generirati devet milijardi eura privatnih investicija. Spomenuti paneuropski projekt trebao bi vratiti konkurentnost europske industrije u srazu s dalekoistočnim i američkim takmacima u tehnološkoj revoluciji prometnog sektora. Ne treba sumnjati da će od cijelog pothvata najveće koristi imati velika gospodarstva i europski automobilski koncerni poput njemačkog VW-a, ali već sama činjenica da je i Hrvatska dobila šansu dati obol razvoju i budućem izgledu automobilske industrije Starog kontinenta sjajna je novost.
Dakle, odgovor na pitanje kako se Hrvatska, u kojoj nikada nije bilo niti će vjerojatno ikada biti serijske proizvodnje automobila, našla u društvu zemalja s najvećom svjetskom automobilskom produkcijom treba potražiti u Svetoj Nedelji, gradiću pokraj Zagreba. Tamo je prije desetak godina jedan mladić usnio san da je postao globalni igrač u proizvodnji ekskluzivnih sportskih automobila na električni pogon. U smislu postignuća serijske proizvodnje automobila, san će vjerojatno ostati nedosanjan, ali Mate Rimac, unatoč brojnim skepticima, uspio se pozicionirati na automobilskoj karti svijeta. Tranzicija prometnog sektora temeljenog na motorima na unutarnje izgaranje prema konceptu mobilnosti na električni pogon već je neko vrijeme u zamahu, a Rimac u tome ima zapaženu ulogu, što potvrđuju velike investicije svjetskih automobilskih korporacija kao što su Hyundai i Porsche u njegovu tvrtku. Dugo je trebalo da hrvatske političke elite prepoznaju potencijal onoga što Rimac radi. Nije loše da politika svoje pipke drži podalje od biznisa. Međutim, Rimac djeluje, i to vrlo uspješno, u sektoru u koji će se iz europske blagajne u obliku potpora u sljedećih sedam godina sliti najveći dio od predviđenih 1,85 bilijuna eura. Bez državne logistike tu ne bi puno postigao. Stoga se može zaključiti da lanjski posjet Andreja Plenkovića Rimčevoj tvrtki i njegovo obećanje institucionalne podrške investitorima koji razvijaju i primjenjuju najnovije tehnologije ipak nije bila čista kurtoazija.
Mate Rimac ne proizvodi automobile niti bi mu to trebalo biti važno. Njegov sportski konceptualni automobil samo je izlog vrhunske tehnologije za koju su zainteresirane sve bitne svjetske korporacije iz prometnog sektora. Štoviše, Rimčeva i slične tehnologije predmet su velike borbe na globalnoj razini čiji će ishod utjecati na budući izgled svjetske automobilske industrije. Europa na polju razvoja digitalne tehnologije i umjetne inteligencije kaska u srazu s globalnom konkurencijom, a ako se takva situacija ubrzo ne promijeni, i europsko će gospodarstvo u cjelini dugo gledati u leđa Kinezima, Japancima, Korejcima i Amerikancima. Zloguko za Europu zvuči nedavna vijest da je japanska Toyota prošle godine pretekla njemački VW u globalnoj prodaji automobila. Nije prvi put, ali zabrinjavajuće bi bilo kada bi takav skor postao trend. Šansa da se to izbjegne leži u proklamiranoj sinergiji niskougljične politike Europske unije i potrebe europskih proizvođača da zauzmu što bolju startnu poziciju u revolucijskom procesu prelaska na ekološki prihvatljivije i tehnološki naprednije pogone.
Ključan će u tome biti razvoj sofisticiranih sustava koji se temelje na električnoj energiji dobivenoj iz obnovljivih izvora i umjetnoj inteligenciji. Upravo projekt European Battery Innovation, u kojem su Hrvatska i Rimac, cilja na stvaranje kompetitivnog i održivog lanca vrijednosti za proizvodnju baterija za automobile. Osim što bi Europljanima omogućio sigurniji promet, čišća vozila te održiva tehnološka rješenja, taj bi pothvat trebao rezultirati stvaranjem tržišta vrijednog 250 milijardi eura do 2025. godine. Činjenica da je Hrvatska s Rimcem postala dio te priče ulijeva nadu da će i kod nas doći do snažnije suradnje između akademske zajednice, znanstvenih institucija i realnog gospodarstva te da će hrvatski poduzetnici i znanstvenici postati ravnopravni sudionici europskog lanca tehnološkog znanja. Važno je biti na izvoru.
