Vojni ordinarij Jure Bogdan izjavio je kako još nisu poznate pojedinosti vezane uz smrt hrvatskog vojnika Maria Pavišića u Litvi, no prema dostupnim informacijama, smrt je nastupila iznenada, vjerojatno od infarkta ili moždanog udara.
– Nemam detaljnije informacije, čuo sam da je vojnik preminuo iznenada u popodnevnim satima, poslije objeda – rekao je Bogdan uoči misnog slavlja kojim je u Zagrebačkoj katedrali obilježena 20. obljetnica uspostave Vojnog ordinarijata. Hrvatski vojnik, 41-godišnji Mario Pavišić, preminuo je jučer u vojarni Rukla u Litvi, gdje se nalazio kao pripadnik 1. hrvatskog kontingenta u sklopu aktivnosti ojačane prisutnosti NATO-a.
Zasmetalo mu korištenje pojma "alkoholizirano stanje"
Bogdan je na novinarski upit potvrdio da je jedan hrvatski vojni kapelan zbog konzumacije alkohola udaljen iz misije NATO-a u Poljskoj.
Kaže kako ga je zasmetalo korištenje pojma "alkoholizirano stanje" u novinskim napisima o trojici vojnika i vojnom kapelanu kod kojih je utvrđena prisutnost alkohola i pokrenut postupak njihova povratka u Hrvatsku. "To znači da je čovjek bio pijan, no to nije točno", istaknuo je Bogdan i dodao da se ne može sjetiti koliki je broj promila utvrđen na alkotestiranju hrvatskih vojnika i kapelana.
Opovrgnuo je tvrdnje o bilo kakvom pretjerivanju u alkoholu. "Ne vidim tu nikakav veliki problem i ništa dramatično, ali prekršeno je pravilo da se ne pije", objasnio je Bogdan razloge povlačenja iz Poljske vojnog kapelana koji je "pao na alkotestiranju" u Poljskoj.
vojska je uvijek pila i razbijala. vojska koja to nije radila, je propala, nema je više. pojam vojnika podrazumijeva i nešto 'lošeg' ponašanja. velite, od infarkta, moždanog udara... da, rusi su zbilja opasni, ni 100 km od prve ruske vojne baze u rusiji, nije dosta daleko da se naš vojnik osjeća mirno, sigurno. uznemireni su naši prekaljeni borci, kad je njegov protivnik 500 km daleko, srce mu jako počne kucati kad rus sa makarovom dođe na 250 km, dok mu zakovice na čizmama počnu klackati dok se rus digne s vojničkog kreveta u 100 km udaljenom šatoru i izvadi mach3 britvice i počne zarezivati, no, brijati se. al ne treba nas to čuditi, pa mi smo, kao pobjednici u domovinskom ratu, pretrpjeli jako veliki strah, dosta vojnika, ratnika, oboljelo od grozne bolesti zvane ptsp, a to je očito zbog silnih i moćnih srba bilo, koji su im patološki strah usadili u glavu. a naši mediji nama nudili sliku kolona srpčadi na traktorima, imt 533/539, poneki zetor torpedo, jedan claas, dva fendta, jedan farmer drugi turbomatic, na prikolicama jednoosovinkama bečej, pa smo stekli utisak kako su pobjegli pred našim osokoljenim ratnicima..