Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u prošloj je godini podneseno 12 optužnih prijedloga zbog omogućavanja prostitucije, od čega su načini izvršenja u pet slučajeva bili pojedinačni, a u ostalih sedam se radilo o dvije ili više udruženih osoba, piše Deutsche Welle. Statistike tako pokazuju da su prekršaj odavanja prostituciji počinile ukupno 263 osobe. Među njima su samo trojica muškaraca, a 61 osoba od prije je po istom nedjelu poznata policiji. U usporedbi sa 2012. godinom, riječ je o devet posto manjem broju evidentiranih prekršitelja. Ipak, malo tko vjeruje da je u Hrvatskoj sve manje prostitutki, posebice u svjetlu gotovo 400 tisuća nezaposlenih građana.
Prostituiraju se tako sve dobne skupine, od srednjoškolaca, preko nezaposlenih i studenata do umirovljenica. Mlade djevojke iz malih mjesta u kojima je gotovo nemoguće naći posao, često se u većim gradovima zapošljavaju u takozvanim salonima za masažu koji su dobrim dijelom paravan za zakonom nedopuštene radnje. I dok su tijekom devedesetih zagrebačke prostitutke svoje usluge nudile pred hotelima i u njima, ali i po pogrebnim poduzećima znanoj Gajevoj ulici, danas poslove dogovaraju izravno iz vlastitog doma.
Noćne šetnje pod nadzorom „zaštitnika“, zamijenilo je slobodno oglašavanje na internetu, iako je u ovom slučaju kažnjivo trogodišnjim zatvorom. Samo jedan klik mišem dijeli vas od Leone, Sunny, Kleopatre ili Oldtajmerice koje nude “ugodno druženje u vlastitim prostoru sa situiranom gospodom uz potpunu diskreciju”. Javni medijski prostor nije pošteđen ni oglasa za organiziranu međunarodnu prostituciju pa možda čak i trgovinu ljudima. “Agencija iz Njemačke traži mlade i atraktivne djevojke za posao escorta u Njemačkoj. Uvjeti i zarada odlični”, samo je jedan od mamaca upućenih punoljetnim i nezaposlenim Hrvaticama.
Prostitucija kao povremeni posao ili poslovni trošak
S nezaposlenom dvadesetogodišnjom Jadrankom došli smo u kontakt putem internetskog oglasnika. Kaže, prostitucijom se bavi povremeno, kada joj zatreba više novca od onoga što dobije od roditelja. Troši ga na odjeću, šminku i izlaske. Radi samo kada nije u vezi, a kada radi, tijekom dana se nađe s nekoliko klijenata. Naplaćuje im 300 do 500 kuna, ovisno o njihovim zahtjevima. Posao je započela putem jednog internetskog servisa za sklapanje poznanstava. Ima dva mobitela i jedan od njih je isključivo za klijente; uključuje ga tek povremeno. Ne odgovara na SMS-ove, već isključivo na telefonske pozive.
“Zaradim nekoliko tisuća kuna mjesečno. Radim sama i nemam prostor. Nisam nikada imala probleme s policijom. Moji klijenti imaju automobile, a ponekad rezerviraju sobu u hotelu. Ne mislim da sam prava prostitutka i sigurno se s tim neću baviti cijeli život. Ovo je samo zabava”, kaže dodajući da se u budućnosti vidi u braku s muškarcem koji neće imati financijskih problema. Ipak mu ne planira reći da je na pragu dvadesetih bila prostitutka.
Vrijednost za novac
Goran je gradski službenik, ima 40 godina i nije oženjen. Ne misli da čini išta nemoralno koristeći usluge prostitutki. Kaže, riječ je o usluzi poput masaže ili izrade frizure, no svakako gleda da dobije “vrijednost za novac”. Novca pak nema previše pa ga ne troši na djevojke koje mu se ne sviđaju.
“Stavljaju lažne slike u oglase i kada im se pojaviš na vratima, otvori ti žena 20 godina starija i 20 kilograma deblja. Trebalo mi je vremena da se naučim kako se zahvaliti i okrenuti leđa.” Na ovakve protuzakonite usluge mjesečno potroši od 1.500 do 2.000 kuna.
“Nisam nikada imao sreće u ljubavi, seks mi treba, a bez ljubavi mogu. Čak i kada si u vezi, treba ti neko uzbuđenje u životu”, priča svoju priču uz napomenu da i brojni oženjeni muškarci čine isto.
I tu je potpuno u pravu, potvrđuje nam 45-godišnji menadžer kojega ćemo nazvati Ivan. Riječ je o muškarcu koji se bavi marketingom za jedan časopis.
“Ja svoje klijente poznam u dušu. Reci mi ime, ja ću ti reći koje mu je omiljeno piće, u koji ga restoran treba voditi i kakve djevojke mu treba nabaviti”, priča ne baš tako umivenim rječnikom ovaj uspješan poslovni čovjek. „Djevojke“ su za njega poslovni trošak, uračunat u cijene putovanja i odmora koje daruje klijentima. Dakako, riječ je o djevojkama koje pripadaju “višoj klasi prodavačica tijela” do kojih se može doći isključivo preporukama ili preko takozvanog agenta.
>> Cijeli članak pročitajte ovdje
"prodavanje tijela"??? od kuda je ovaj novinar pao na Zemlju? a što rade rudari po rudnicima? prodaju i dušu i tijelo za par tisuća kuna. što rade žene u tekstilnim tvornicama? 8 sati ne podignu glavu od posla, ne maju maju vreman za otići na wc... pa što je to nego prodavanje kompletnog sebe za 2-3 tisuće kuna. dosta ovog licemjernog moraliziranja i pametovanja. ako se netko bavi prostitucijom po svojom slobodnom izboru - što to koga briga? ne krade, ne ubija, ne prodaje drogu. a što radi sa svojim tijelom - to je samo njegova stvar.