Već desetljećima slušamo istu mantru kako nam je obrazovni sustav loš. Već desetljećima se čudimo kako nam se mlada i obrazovana radna snaga iseljava iz zemlje. Kakva je to obrazovana radna snaga koja je prošla kroz loš sustav obrazovanja, a potrebna je i dobrodošla u razvijene zemlje EU, Amerike, Kanade i Australije? U prethodnim rečenicama sadržan je paradoks naše stvarnosti. Stvarnosti koja miriše na urotu, stvarnosti koja miriše na potrebu pljuvanja po vlastitim vrijednostima, na isti način kako se pljuje po sportašima koji nisu osvojili ulazak u finale natječući se sa mnogoljudnim i financijski snažnijim zemljama.

Svaki puta kada se u međunarodnoj javnosti pojavi natpis kako smo loši, neefikasni, nisko na ljestvici, cijena sata rada našeg radnika pada, a cijena kvadrata naše zemlje i nekretnine na njoj strmoglavi se. A nasuprot tome rijetko čujemo statističke istine: naši suci s manje suradnika na godišnjoj razini riješe više predmeta nego njemački suci, naši srednjoškolci su u vrhu postotka završavanja srednjoškolskog obrazovanja u svijetu, naši radnici obrazovani u strukovnom obrazovanju traženi su u zapadnim zemljama, u vrhu smo ranga zemalja po rasprostranjenosti WiFi mreže, naši učenici osvajaju prestižne međunarodne nagrade na mnogim natjecanjima, ali i na matematičkim i informatičkim. Iza navedenog postavlja se pitanje koji to pojedinci ili lobiji namjerno ili slučajno žele prikazati našu prelijepu zemlju lošom, jeftinom i bezveznom. Možda je to samo mantra, ili nije?

Mi nekritički prihvaćamo stranjske nestrukturirane pojmove

Od početka samostalnosti imali smo nekoliko reformi obrazovnog sustava i one su mahom sadržajno zahvaćale osnovno obrazovanje, djelomično strukovno, najmanje gimnazijsko. Visoko obrazovanje prihvatilo je bolonjski proces. No pustimo to.

U vrijeme ministra Strugara, pedagogijsko mišljenje usmjereno na načine, metode i postupke poučavanja oslobodilo je kreativnu snagu učiteljstva. U vrijeme ministra Primorca anglosaksonski model vrednovanja kroz testove uskočio je u koliziju sa proklamiranim metodama poučavanja alternativnih škola. Mislioci su tada čini se pobrkali razrede u Engleskoj i RH pa ponudili škarice i selotejpe zaboravivši da u prvom razredu u Engleskoj učenik ima četiri godine, a kod nas šest ili sedam. Zadnjih godina PISA nam usmjerava obrazovanje, a i dalje patimo za devetogodišnjim obrazovanjem, jer takvo ima većina zemalja, a i mi imamo predškolu, nulti razred. Još i danas mi nije jasno kako smo pokušali spojiti razredno satni sustav u školi, koji je rezultat školovanja učitelja specijalista koji dolaze sa različitih fakulteta (fizika, biologija, povijest, zemljopis), sa metodama poučavanja alternativnih škola i anglo-saksonskim test metodama vrednovanja obrazovnih ishoda.

Pedagoška misao kod nas ima dugu tradiciju i potpuno je jasno što su metode učenja koje pripadaju psihologiji učenja, što su metode poučavanja, koje pripadaju metodici edukacije, što su organizacijski oblici nastave, što je nastavna tehnologija u nastavi. No eto mi nekritički prihvaćamo stranjske nestrukturirane pojmove pod metode učenja i poučavanja: rad u paru, video projekcija, pisanje seminara, diskusija, terenski rad. Ajme, totalni kaos, neznanje ili traganje.

Brkamo obrazovne koncepcije

U vrijeme ministra Jovanovića uvodimo pojam odgoja i ne postavljamo si pitanje zašto godinama postoji tjelesna i zdravstvena kultura, a ne odgoj? Zašto likovna kultura, a ne odgoj? Zašto glazbena i tehnička kultura, a ne odgoj? Zato što brkamo obrazovne koncepcije.

U početku, pedagoška misao usmjerila nas je na koncepciju obrazovnih ciljeva koje učenik treba postići tijekom učenja. Postupno, vođeni reformatorima, uveli smo trendy koncepciju kompetencija koje učenik na kraju učenja treba imati. Sada uvodimo naj trendy koncepciju, koncepciju obrazovnih ishoda koji se očekuju na kraju poučavanja učenika. A koji su to ishodi? To su znanja, vještine i stavovi. Pa mi smo to odavno poznavali. Prikladnim metodama poučavanja, stimulirali smo različite načine učenja učenika u efikasnim organizacijskim oblicima nastave s efikasnim nastavnim sredstvima i pomagalima. I djelovali smo na učenikova znanja, vještine, sposobnosti, osobine, stavove i uvjerenja i nije nam bilo potrebno lutati po nedorečenim modernim zapadnim traženjima obrazovnih smjerova. Opet ne poštujemo svoju misao i znanja. A možda uvodimo pojam odgoja jer želimo djelovati na nečije stavove i uvjerenja i preodgajati neku osobu s nekim ciljem? Ali za preodgajanje nam ipak nedostaje osoba divljenja/obožavanja ili predmet divljenja/obožavanja.

Upitamo li mislioce obrazovnih sustava oni će vam reći da obrazovni sustav treba mijenjati, pozvati će se na rezultate PISA mjerenja u kojem se nalazimo na polovici skale mjerenih zemlja, ali rijetko će vam reći da je obrazovni sustav moguće mijenjati kroz sadržaje koje učenici uče, kroz načine na koje učenici usvajaju takve sadržaje i kroz organizaciju sustava u kojem se sadržaji prenose učeniku. Upravo to se i događalo proteklih godina, ali nakon svakog reformskog pokreta efekti su se sveli na padanje na PISA ljestvici.

Tehnologija pomaže učenju, ali nije svrha

Moramo prihvatiti činjenicu da se svijet zbog tehnologije brzo mijenja, ali da promjena neuronskih i inih sinapsi u mozgu nije brža i da se mozak ne mijenja istom brzinom kojom napreduje tehnologija. Čak nam ni nosevi nisu narasli brzinom kojom se razvila bezžična mreža. I dalje pijemo vodu, jedemo hranu, trebamo alate. Pitamo li reformatore, zbog čega treba mijenjati obrazovni sustav, koja je svrha, teško će se dobiti ujednačen odgovor. Ako je to rezultat na PISA natjecanju, pa pripremit ćemo učenike za takav tip pitanja u drugom polugodištu osmog razreda. Ovako ih pripremamo za srednje škole, a testiraju ih po drugim modelima. To je kao da natjecatelje pripremamo za slalom, a pošaljemo ih na natjecanje skoka u vis.

Ali ne. Mi ćemo i dalje pljuvati po svojem obrazovnom sustavu i tražiti kozmetička rješenja forme nudeći reforme. Mi ćemo i dalje nekritično uvoditi kaotičnost i zbunjenost različitih pedagoških misli koje lutaju po svijetu. Mi ćemo i dalje proklamirati kako je najvažnije za razvoj obrazovnog sustava zamijeniti sve zelene ploče na koje se piše kredom sa bijelim pločama na koje se piše flomasterom. I dalje ćemo poticati misao kako uspjeh hrvatskog obrazovanja leži u radio aparatu na svakom stolu (čitaj tabletu). Ok, tehnologija pomaže učenju, ali nije svrha. Mi ćemo i dalje slušati «cajke» radije nego svoju domaću glazbu.

Dakle. Pogledajmo Državni nastavni plan i program za svaki razred, nalazi se na web stranici MZOS-a i AZOO i pogledajmo da obrazovnih sadržaja koje učenik treba savladati za svaki razred iz svakog predmeta nema puno. Potrebna su fina tematska usklađenja. Poučimo učitelje da planiraju svoju nastavu temeljem Državnog nastavnog plana i Programa, a ne temeljem tema i pojmova u udžbeniku kojih ima previše, jer će imati više vremena za ponavljanje i uvježbavanje. Usmjerimo se na stoljetnu hrvatsku pedagošku misao, a pomodarske pedagoške koncepcije koje nam destabiliziraju strukturu obrazovanja proučavajmo i oprezno primjenjujmo. Vrednujmo učenike formativno i sumativno. A kada odlučimo nešto mijenjati koristimo projektni pristup. Zbog čega to radim? Što želim postići? Kakvo je stanje sada? Koliko mi vremena treba? Koliko mi novaca treba? Koje ljude trebam? Tko je odgovoran za grupu ljudi? Koje poslove treba obaviti? Izradim GANT. Pilotiram i vrednujem. Implementiram i vrednujem.

Naš obrazovni sustav nije loš. Rezultat njega su naši sveučilišni profesori, naši učitelji, naši tokari, naši sportaši. Tu su i naši inovatori i veliki broj snalažljivih ljudi koji napuste našu zemlju i daruju svoje tijelo i mozak društvu koje cijeni njihovo znanje i djelovanje. Oni su rezultat našeg obrazovnog sustava koji dakako, kao i sve drugo treba osuvremenjivati.

Autor Željko Burcar je doktor znanosti iz pedagogije, magistar znanosti kineziologije, stručnjak za menadžment u neprofitnim organizacijama i ekspert za obrazovne ishode. Autor je deset knjiga i više desetaka stručnih i znanstvenih radova.

>>McWilliams: Hrvatski obrazovni sustav uništava djecu i radi robote

>>Otišla s obitelji u Irsku: Voljena zemlja me iskoristila, ispljunula, pregazila i ismijala

TRANSFORMACIJE

Natali Dizdar podijelila je sretnu vijest o trudnoći, a ovako je izgledala prije 18 godina, na početku karijere

Video sadržaj

51

PUTNICI U ČUDU

Veliki p(r)opust? ZET kupio odlične rabljene autobuse iz Beča, ali su zaboravili jednu vrlo važnu stvar

18

Blizu Hrvatske

Ova hit balkanska zemlja privlači sve više ljudi: 'Stan od 100 kvadrata dođe 200 eura, klima je blaga, posla ima'

Goran Kočiš

Borba s kroničnom bolešću: Član žirija popularne emisije progovorio o dijagnozi koja mu je promijenila život

Tko bi rekao

Studija otkrila neočekivane činjenice o čovjeku: Evo što nas doista dijeli na optimiste i pesimiste

Poslodavac nudi plaću od 2.200 € do 2.700 € neto, evo gdje se prijaviti