Život piše romane, a neke od najljepših ispisuju putovanja. Turizam je puno više od formule domaćin plus gost jednako prihodi i itekako je važno gostu pokazati da se jako cijeni što je za svoje najljepše i najopuštenije trenutke u godini odabrao baš našu zemlju. Na Lošinju to znaju. Jedna od jadranskih destinacija s natprosječno vjernim gostima brižno njeguje svoj program nagrađivanja vjernosti pa su i ove godine organizirali malu svečanost za svoje dugogodišnje goste.
– Na samom početku, ovdje nije bilo ničega. Tek nekoliko parcela, a sam dolazak bio je izazovan s obzirom na to da smo ponekad i po šest sati na trajektu, bio je jedan trajekt do Porozine. Tad nije bilo toliko linija kao danas. Iako nije bilo takvog obilja ponude kao danas, redovito smo dobivali novine, što je u ono vrijeme bilo fantastično – prisjeća se gost iz Slovenije, Ivan Kapel iz Tržiča, i dodaje da on i supruga lošinjski Rapoća Camping Village, kao i Nerezine, smatraju svojim drugim domom. – Lošinj je svake godine sve bolji, vidi se da se vodi briga o uređenju. Mi najviše volimo provoditi vrijeme u moru i na moru. Svojim čamcem obilazimo otoke i uvale te lovimo ribe – domeće supruga Alenka, a bračni par otkriva i da su im najčešći ulov arbuni.
Sudbinski kvar auta
Inače, svečanost za odane goste Lošinja održana je upravo u kampu Rapoća Camping Village do kojeg ih je prije više od pola stoljeća doveo slučaj.
– Kod Nerezina nam se pokvario auto. I tu smo ostali sljedeće 52 godine. Devedesetih smo se na nekoliko godina "preselili" u Bijaru, a onda se opet vratili u Nerezine – govori slovenski bračni par koji, otkako je u mirovini, po tri mjeseca provodi u svojoj kamp-prikolici na Lošinju.
POVEZANI ČLANCI:
Njihovi sunarodnjaci, Ana i Janez Pukl iz slovenskog Velenja, imaju samo dvije godine manje turističkog staža na hrvatskom Jadranu. Prvotno su ljetovali na Rabu, a zatim posjetili prijatelje u Bijaru. Od 1974., kad su s malenim šatorom stigli prvi put, redoviti su gosti Rapoća Camping Villagea, a izračunali su kako su tijekom posljednjih pedeset godina u Hrvatskoj proveli čak 1500 dana.
– Često nas pitaju kako možemo toliko dugo ići u istu destinaciju, a ja na to imam reći samo – Lošinj. More je divno, a ni naša djeca ne žele nikamo drugamo na odmor. Dolazimo autom i jednom kad ga parkiramo, više ga ne diramo – smiju se supružnici Ana i Janez Pukl, prisjećajući se kako je sve izgledalo prije 50 godina. – Tu je bilo samo nekoliko parcela, električna utičnica i novine... – dodaje Janez, koji je nakon većeg zdravstvenog problema iz bolnice došao ravno u Nerezine.
Slovenske goste domaćini iz Turističke zajednice Grada Malog Lošinja obradovali su tortom, zahvalnicama i prigodnim darovima, a svečarski je ovih dana bilo i u Brni na Korčuli. Prije 50 godina u tamošnjem, tada hotelu Feral, u sobi 316 na svijet je neplanirano došla Nicole Ana Lucia Bernarda Feral Massimino. Mama Nada Lukavečki, koja je bila na ljetovanju sa suprugom, sinom i sestrom, nenadano je dobila trudove. Pedeset godina poslije, Nicole se vratila, a svjedoci se živo sjećaju događaja otprije pola stoljeća.
– Takve svari se ne zaboravljaju... Gospođa Nada krivo je izračunala datume i očekivala je trudove 15 dana poslije. Na sreću, tada smo u Smokvici imali ginekologa, gospodina Srećka Baničevića. Još sretnija je slučajnost što je kod njega u gostima bio voditelj ginekologije u Skoplju. Obojica su došla u hotel, u sobu 318, gdje se sretno rodila djevojčica. U svih 53 godine koliko sam bio uključen u rad ovog hotela, ne pamtim da se dogodilo nešto slično, a njezino rođenje postala je svojevrsna legenda na Korčuli i jako me veseli što sad, nakon 50 godina, imamo priliku ostvariti svoje obećanje i Nicole ugostiti u hotelu gdje je započela život – prisjeća se Žarko Pecotić, koji je 1971. godine još kao učenik počeo raditi u hotelu Feral, a tog nezaboravnog dana radio je na recepciji.
Zlatni privjesak za bebu
Naš sugovornik bio je svojevremeno i direktor hotela, ali, sve u svemu, malo je toga ostalo isto. Sam hotel Feral 2011. preuzela je kompanija Aminess Hotels & Resorts, a ime je promijenjeno u Aminess Lume Hotel. Hotelska beba, danas žena u zrelim godinama, uživa u mirnoj uvali mjestašca Brna, u hotelu samo nekoliko metara od mora, a na ruci nosi zlatni privjesak koji joj je hotel poklonio kad se rodila, kao dar, ali i kao podsjetnik da se može vratiti na besplatan odmor kad poželi. Dugogodišnju želju ostvarila je na svoj jubilarni 50. rođendan.
– Javila sam se Aminessu oko obećanja otprije 50 godina bez prevelikih dodatnih očekivanja. Ali, ona su višestruko premašena. Osoblje hotela me prekrasno dočekalo, brinu se o svakoj sitnici tijekom mog boravka na Korčuli. Dobila sam i večeru iznenađenja i poklone, nikad neću zaboraviti proslavu mog 50. rođendana. Nadam se da će biti prilike da dođem ponovno – kazala je Nicole, po mami Hrvatica, po tati Španjolka, koja živi u Njemačkoj.
Na 50. rođendan sjećat će je i srebrni privjesak, koji je kao rođendanski poklon uručila direktorica hotela Ivana Radovanović.
– Htjeli smo da proslava 50. rođendana na ovom znakovitom mjestu ostane u trajnom sjećanju gospođi Massimino. Cijeli njezin boravak u našem hotelu bio je obilježen slavljeničkom atmosferom, koja je dostigla vrhunac na sam rođendan – zadovoljna direktorica Aminess Lume Hotela.
GALERIJA Turisti i građani spas od toplinskog vala traže na plažama
